Nenametljivi TV-profesionalac

Tijekom nepuna četiri i pol desetljeća kontinuirana rada na nekadašnjoj Radioteleviziji Zagreb te na Hrvatskoj radioteleviziji, scenarist, redatelj i tijekom 80-ih u nekoliko navrata glumac Dominik Zen u svim poslovima kojima se bavio afirmirao se kao pouzdan i nenametljiv profesionalac. Bilo da je riječ o znanstveno-obrazovnom i dokumentarnom programu, u kojima je ostvario svoje najuspjelije i najzanimljivije projekte ponajviše s temom prirode i životinja, bilo da je djelovao kao dominantno televizijski, ali i radijski scenarist, bilo da je snimao dijelom namjenske dokumentarne filmove za koje je osvajao vrijedne nagrade, među ostalim i Prix Dioklecijan te Velebitsku degeniju Hrvatskoga novinarskog društva, bilo da je tijekom Domovinskoga rata gledateljima približavao ljude s prve crte bojišnice, za što je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, ili pak da se posvećivao biografijama znamenitih osoba poput dr. Ive Pilara. Dominik Zen bio je darovit te u izboru tema i pristupu zanimljiv i nerijetko intrigantan (su)autor, podjednako kad se u šestodijelnoj dokumentarnoj seriji Močvarna staništa i život u njima na način asocijativan s onim Branka Marijanovića u sjajnom serijalu Mala čuda velike prirode posvetio pticama i sisavcima u Kopačkom ritu, kao i kad se u serijalu Park prirode pozabavio Vranskim jezerom, Lonjskim poljem i Papukom. Ili, pak, kad se zatravljen ljepotom i proturječnostima Mediterana u dvodijelnom dokumentarcu More, maslina, loza: Slatko i slano okrenuo lijepim, ali i tegobnim stranama svakodnevice ljudi s otoka, od djelovanja solana u južnoj Dalmaciji te opstojnosti ljudi i vezanosti njihovih sudbina uz mitski kamen, maslinu i draču, do bijele kuge, iseljavanja, zamiranja ribarstva i trgovine te ostalih nedaća koje su često zanemarene u deklarativnoj mediteranskoj orijentaciji Hrvatske.

Dominik Zen
Izvor: HRT

Dominik Zen napisao je scenarije za TV-drame Debeli ´lad i Oko redatelja Joakima Marušića, obje realizirane 1978, a četrnaest godina poslije je kao suscenarist uz Nikolu Vončinu, Luku Paljetka i Eduarda Galića u trodijelnu dramsku seriju Tuđinac pod redateljskom palicom Ede Galića pretočio istoimeni roman Dinka Šimunovića. Dok je Debeli ´lad priča o tegobnom životu i borbi za bolji život u Dalmatinskoj zagori, odakle se kretalo na „privremeni rad“ u Njemačku, Oko je na romanu Vladana Desnice temeljena storija o prilično žestokom srazu bogatog i gospodskog gradskog života sa siromašnim i zaostalim seoskim, ujedno o sudaru mentaliteta i njima oblikovanih karaktera, kao i o klasnom sukobu koji će inicirati slučajna pogreška uglednoga gradskog liječnika pri saniranju ozlijeđenog oka jednog seljaka, a u sve će biti uvučene i priprosta no lukava služavka te otmjena liječnikova supruga. Kao scenarist, baš kao i dokumentarist, Dominik Zen iskazivao je afinitet prema suptilno estetiziranom tematiziranju međuodnosa različitih svjetova i oslikavanju njihovih naličja, prema bavljenju svjetovima u mijenjanju i polaganom nestajanju, prema prikazu događaja i trenutaka u kojima biva jasna inicijacija trajnih i nepovratnih promjena tih svjetova, na mikrorazinama opredmećenih u okrilju obiteljskih ili životinjskih zajednica. Tijekom 80-ih opet je asistirao Joakimu Marušiću u režiji kultne serije Velo misto, bio je pomoćnik režije i u seriji Nepokoreni grad, a s Edom Galićem ponovo je surađivao kao asistent režije na filmu Horvatov izbor, odnosno seriji Putovanje u Vučjak, adaptacijama Krležine drame Vučjak. U Galićevu filmu i seriji te u Nepokorenom gradu nastupio je kao glumac, a malu je ulogu ostvario i u televizijskom filmu Lidija redateljice Ljiljane Jojić iz 1981, koji se odigrava u Zagrebu tijekom Drugoga svjetskog rata. Tijekom karijere Dominik Zen sudjelovao je u stvaranju više od 400 različitih televizijskih projekata, a gledatelji će ga možda ponajviše pamtiti po dokumentarcima o prirodi i životinjskom svijetu.