Na krilima manjih i nezavisnih

Nakon prošlogodišnjega jubilarnog izdanja, koje je zbog problema s financiranjem natjeralo organizatore da podijele festival na dva grada, 11. Mali Marulić zablistao je u punom sjaju te zasjeo na tron domaćih festivala za djecu i mlade i po kvaliteti predstava i odličnoj organizaciji, kao i atmosferi u kazalištima i oko njih.

Selektorica Ana Prolić od 25 prijavljenih predstava odabrala je deset, među kojima po nama tek jednoj nije bilo mjesta (Tko nema u vugla, googla), dok su se ostale kretale od zanimljivih preko vrlo dobrih i promišljenih do odličnih. Već sama selekcija pokazala je otkud pušu kreativni vjetrovi u kazalištima za djecu. Naime, od gradskih kazališta na festivalu su mjesto našli tek domaći GKL Split, potom GKM Split, GKL Rijeka i zagrebačka Žar ptica, dok su ostatak činile nezavisne kazališne družine i umjetničke organizacije. Također, dva kazališta i dvije redateljice imali su po dvije predstave – GKL Split i KD Pinklec, odnosno Morana Dolenc i Renata Carola Gatica.

Plakat festivala

Naizgled suhi statistički podaci potvrđuju već neko vrijeme prisutnu kreativnu krizu velikih (zagrebačkih) kazališta za male gledatelje, Trešnje i kreativno ugasla ZKL-a te uzlet sjevera države koji umjetnički žari, kao i konačno dočekanu generacijsku smjenu redatelja. Boje gradskih kazališta kvalitetno brane GKL Rijeka i GKL Split, koji se polako i sigurno promiče u najvažnije lutkarsko i kazalište za djecu. U tomu mu pomažu festival i natječaj za najbolji dramski tekst Mali Marulić, koji već godinama potiče stvaranje novih dramskih tekstova za kazalište za djecu i mlade, a koji je od ove godine postao virtualan. Naime, dosadašnje uknjižene zbornike zamijenio je online zbornik kao potencijalni začetak online baze najboljih novih dramskih tekstova za djecu i mlade.

No okrenimo se samim predstavama. Iako je žiri u sastavu Iva Gruić, Nina Mitrović i Olja Lozica najboljom proglasio predstavu Dindim, o nježnosti varaždinskog Gllugla, po nama vrhunac su festivala predstave Preko sedam mora, preko sedam gora, KD Pinklec i Šporki Špiro i Neposlušna Tonka GKL-a Split. Preko sedam mora, preko sedam gora, autorskoga tandema Kovačić–Tomić (nagrada za režiju) topla je i duhovita, ozbiljna i zaigrana priča o malenoj sirijskoj izbjeglici Amal koja na putu do nekoga novog doma izgubi roditelje te ih pokušava pronaći oživljavajući crteže u snu. Osim topline, predstavu krasi i prepoznatljiva pinklecovska igra kazalištem i u kazalištu. Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (ostala je bez nagrada, potvrdivši na vlastitoj koži slobodu žirija pri odlučivanju) Olje Savičević Ivančević u režiji Ivana Plazibata također progovara o ozbiljnoj, važnoj i aktualnoj temi – sve prisutnijem svođenju pojedinaca na kopi/pejst mase, čineći to na silno zabavan, zaigran i raspjevan, redateljski domišljat i izvedbeno šarmantan način. Te dvije predstave na najbolji su način pokazale kako ne postoji tema koju kazalište ne može pretvoriti u punokrvnu predstavu za djecu.

S druge strane ozbiljnosti našla se druga predstava Pinkleca, Puž muž, koja se u svim slojevima igra igrom – od početnog impulsa preko priče (Tanja Novak nagrađena za najbolji tekst) i strukture do glume (nagrada za kolektivnu igru) i vizualnog sloja. Čini to na silno zaigran i promišljen način, prepuštajući igri mjesto koje i zaslužuje u dječjem svijetu – sam tron. Četvrta u pokeru asova je Durica – male ljubavi, GK Žar ptice, koju odlikuju vesela i duhovita dramatizacija (nagrada Dunji Fajdić) te redateljska i glumačka igra.

Korak-dva od njih smještamo nagrađeni Dindim, koji osvaja toplinom i vrlo uvjerljivom (nagrađenom) animacijom, no nekoliko praznih hodova i dramaturških rupa ga koči, kao i riječku Wandu Lavandu što zavodi zgodnim i odlično riješenim vizualnim slojem, uvjerljivom igrom i suigrom, glazbom i songovima, no pred kraj postaje žrtvom vlastite strukture. Som na cilome svitu GKL-a Split (nagrada Aleni Pavlović za najbolju scenografiju i lutke) nije izvukao maksimum iz odličnoga teksta Olje Savičević Ivančević, Muka malog vuka ima nešto više problema, dok Od atoma do stanice leti na leđima autora i izvođača Siniše Novkovića, a pada pod utegom na mjestima prenaglašene didaktičnosti.

Zaključno, 11. Mali Marulić ukazao je na već neko vrijeme prisutne promjene u lutkarskim i kazalištima za djecu – od kreativnog umora velikih i tromih kazališta do svježeg i kvalitetnog rada manjih i nezavisnih kazališta.