Baština leipziških kantora

Koncert ovogodišnjega ciklusa Sfumato Zbora HRT-a, 17. travnja, preselio se ovaj put u dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Tema je bila baština crkve sv. Tome u Leipzigu. I premda je protestantsko zborsko nasljeđe pripadalo crkvenom prostoru, izbor akustične dvorane HGZ-a na najbolji ga je način zamijenio.

Zbor HRT-a za koncert je pripremio intrigantan repertoar glazbenog nasljeđa koje su ostavili kantori crkve sv. Tome iz Leipziga. Grad je poput Venecije ili Pariza, u doba ekonomskog i trgovinskog procvata koji najavljuje uspon građanskoga sloja, bio i kulturno središte. Doba je to procvata arhitekture, slikarstva, kiparstva i glazbe, koja se tek bori za pravo javnosti izvan dvorskih i plemićkih odaja. U crkvenim okvirima doba je ostavilo traga i u duhovnoj glazbi, osobito njezinim intenzivnim stvaranjem u središnjim crkvama centralnih gradova. Primjerice Sv. Marku u Veneciji ili Notre Dame u Parizu. Leipziški Sv. Toma bio je jedno od takvih središta u kojemu se osobita pozornost posvećivala izboru kantora kao voditelja glazbenoga života. Tradicija pomnoga izbora kantora seže još od kraja 16. stoljeća. Svekolike kantorske obveze u glazbenom životu nekoga grada možda bi se mogle usporediti s današnjom funkcijom GMD-a, General Musik Direktora, koju i danas gaje uglavnom zemlje germanske tradicije. Kao kantor Sv. Tome najpoznatiji je Johann Sebastian Bach, jedan od najvećih skladatelja u povijesti. Često ga se bez spomena imena navodi samo kao leipziškog kantora jer je tamo, preselivši se iz Köthena početkom 20-ih godina 18. stoljeća, proveo sljedećih 27. No koncert Zbora HRT-a predstavio je i opuse drugih kantora koji su ostavili nemalen trag u jednom od središta glazbenih zbivanja: Johanna Friedricha Dolesa, Johanna Adama Hillera, Augusta Künela, Johanna Hermanna Scheina, Johanna Kuhnaua, Heinricha Ignaza Franza von Bibera i Josefa Gabriela Reinbergera.

Dirigent Holger Speck i Zbor HRT-a nakon koncerta u HGZ-u
Snimila Marija Štilinović

Neka imena će znati bolje upućeni u baroknu glazbu, vjerni slušatelji ili vrijedni đaci i studenti. Upravo je Dolesovim motetom na jedan od najpoznatiji korala, Ein feste Burg ist unser Gott, počelo putovanje bogatom baštinom. Ono se dotaknulo i glazbenog nasljeđa sve do venecijanske dvozbornosti kao u Bachovu motetu Komm, Jesu, komm za dvostruki zbor i basso continuo, ali i instrumentalnih skladbi. Lutnjist Izidor Erazem Grafenauer, Domen Marinčič na violi da gamba i Pavao Mašić za pozitivom bili su skupina za karakteristični barokni basso continuo, podršku zboru i vokalnim solistima, a predstavili su i Kühnelove koralne varijacije i Biberovu Sonatinu za violu da gamba i basso continuo, kada se u glavnoj ulozi našao Domen Marinčič. Sve ih je predvodio Holger Speck, neprijeporni znalac upravo tog dijela golemoga baroknog repertoara, dirigent koji je lani sa svojim specijaliziranim ansamblima bio nominiran za uglednu diskografsku nagradu Grammy.

Vodstvo, koncentriran ansambl unatoč mogućim i nebitnim zamjerkama u razgovjetnosti zborske polifonije te iznimno promišljen i tematski zaokružen izbor programa kompetentno je predstavio visoke glazbene dosege razvijene sredine kakva je bio Leipzig u razdoblju procvata.