Traganje za savršenom ljubavlju

Claire Denis (Čokolada, Dobar posao) možda je najvažnija suvremena francuska filmašica, redateljica, scenaristica i povremeno glumica, koja se tijekom protekla tri desetljeća afirmirala kao ključna kroničarka postkolonijalne Francuske, odvažna u bavljenju intrigantnim temama poput rasizma, manifestacija seksualnosti, ubojstva pa i kanibalizma. Karijeru započevši kao pomoćnica glasovitih autora Jacquesa Rivettea, Coste-Gavrasa, Jima Jarmuscha i Wima Wendersa, radeći s kojima je prema vlastitim riječima razvila senzibilitet prema naizgled običnim “malim” pričama, intimnim dramama, marginalcima i poetizaciji svakodnevice, Denis je kao dominantne teme odabrala analize rasnih odnosa i sukoba, istraživanje prirode moći te čežnje i žudnje u vezama, baš kao i egzistencijalne izgubljenosti i nezadovoljstva. Često se bavi motivima tjelesnosti elaborirane i kroz geste i kretnje te snalaženja stranca u novoj i nepoznatoj sredini, u pravilu uz duge kadrove i istraživanje dijaloških formi. Claire Denis je autorica koja zazire od konformizma i filmskoga tradicionalizma u svim segmentima, od naracije i dramaturgije do karakterizacije likova, koja uz intenzivnu zainteresiranost za različitosti ljudskih egzistencija te za načine na koje se pojedinci nose sa svakodnevnim teškoćama, ustrajno propitkuje predrasude, često se krećući granicom sna i jave.

Dijaloški film o muško-ženskim odnosima

Nagrađena u Cannesu u programu 15 dana autora, uz nominacije sjajnoj Juliette Binoche za Europsku filmsku nagradu i César, romantična egzistencijalna drama Isabellino sunce labavo je temeljena na djelu A Lover’s Discourse: Fragments francuskoga filozofa Rolanda Barthesa, u kojem on s brojnim referencijama, od Platona i Goethea do Prousta i Baudelairea, analizira fenomen ljubavi. Protagonistica je sredovječna pariška slikarica Isabelle, nedavno razvedena i nezadovoljna žena u stalnoj potrazi za savršenom ljubavlju, koja strahuje da je s njezinim ljubavnim životom gotovo. Istodobno održava veze s dvojicom muškaraca: egoističnim i kako će se pokazati posesivnim sredovječnim bankarom Vincentom te s mlađim glumcem, no u objema je vezama nezadovoljna, jer joj oženjeni bankar otvoreno kaže da se nikad neće razvesti od žene, a glumac je nesiguran i intenzivno lamentira o vlastitim problemima. Isabelle je svjesna da je bankar gad, no kako će priznati prijateljici, morala je jednom probati i s pravim gadom, a tu je i njezin bivši suprug koji joj laže da se promijenio i s kojim ima mladu kćer koju znakovito vidimo samo u jednoj kratkoj sceni, što sugerira njezinu gotovo potpunu nezainteresiranost za dijete. Oko Isabelle se trudi i njezin kolega slikar pa diler umjetninama, čak i stariji susjed čudak kojeg sreće u samoposluzi, a njezino traganje za savršenom vezom možda je ponajviše opterećeno time što je ona samosvjesna žena sa stavom, koja zna što želi, no istodobno je i nesigurna i pomalo plaha.

Zajedno sa suscenaristicom, književnicom Christine Angot, Claire Denis Isabellin intimni svijet kreira vrlo suptilno, polagano i s pomnom skrbi za detalje, a taj je svijet naglašeno atmosferičan i psihološki iznijansiran. Film stanja a ne zbivanja teče sporo, no to je opravdano jer je riječ o putovanju i istraživanju koje možda nema konačan cilj i u kojem samo putovanje i istraživanje može biti važnije od cilja. U tom smislu predvidljivost je razumljiva i očekivana, protagonistica je, reklo bi se, u vječnoj igri traganja, pokušaja i pogrešaka, što Juliette Binoche maestralno dočarava s istančanim osjećajem za nijanse u profiliranju stanja lika i njegovih reakcija. Posrijedi je dijaloški film o samopreispitivanju senzibilne žene i muško-ženskim odnosima, dijalozi su životni i uvjerljivi, sugestivno ozračje podcrtano je jazz-akordima i pomnim izborom glazbe, a zamjetan je i lagani ironijski odmak, osobito u završnici u kojoj se pojavljuje Gérard Depardieu i u kojoj se krije naslov filma.