Suvremeni Mesija

Ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a u Lisinskom u ovosezonskom izdanju predstavio je i jedan od najpopularnijih oratorija, o kojemu svi misle da ga poznaju. Ali uvijek valja provjeriti. Riječ je o Mesiji Georga Friedricha Händela, oratoriju za soliste, mješoviti zbor i orkestar. Publika redovito hrli znajući hitove iz Mesije koje uvijek ponovno rado sluša, a i živa izvedba zahtijeva ozbiljne pripreme. Na koncertima četvrtkom s redovitim izravnim prijenosom na Trećem programu Hrvatskog radija sudjelovali su Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, sopranistica Nuria Rial, mezzosopranistica Sonja Runje, tenor Robert Bartneck, a umjesto oboljeloga basa Krešimira Stražanca uskočio je Matija Meić. Bio je takoreći pri ruci jer ga je sutradan čekao nastup u Orffovoj scenskoj kantati Carmina burana. Nema problema, jer se Meić očito snalazi i u tako shizofrenoj situaciji putujući od baroka do Orffova suvremenog ruha srednjovjekovnim tekstovima, u kantati koja je gotovo postala zaštitnim znakom domaćih vokalno-instrumentalnih izazova. Izvedbu Händelova Mesije sabrano je predvodio već vrlo iskusan dirigent Tomislav Fačini.

S izvedbe Mesije, u prvom planu, uz zboriste,  solisti – Runje, Rial, Bartneck i desno Meić
Snimila Marija Štilinović

Sve je dobro što se dobro svrši, kako kaže jedan poznati, u raznim prigodama rabljen naslov Shakespeareova dramskog teksta. Novom se živom izvedbom Mesije u velikom prostoru dvorane Lisinski uputilo u rizik. Zbor i orkestar brojčano su smanjeni, nastojalo se na baroknoj artikulaciji, nitko u zboru nije „vikao“ kao što se to svojedobno običavalo, što je vjerojatno bilo stanovito razočaranje. Jasno je da se nije dohvatilo izvedbene razine umivenih snimki povijesno obaviještenih izvedbi, ali usporedbama i nema mjesta. Napokon i prostor i vrijeme su drugi, a nitko ne bi trebao imati pravo osporiti suvremenim izvođačima mogućnost da se ponovno suoče sa zapisom omiljenog djela. Izvedba trodijelnog oratorija imala je nespornu kvalitetu. Na stranu se u cjelini mogu ostaviti priče o tome kako bi moglo biti bolje da se napravilo nešto drukčije. No unatoč svim mogućim zamjerkama u najnovijoj živoj izvedbi, u njezinoj razumnosti prezentacije mogli su uživati i znalci i početnici.

Simfoničari su uložili maksimalan trud u discipliniranu osvajanju glazbenog prostora u promijenjenom pristupu s promjenjivim ishodom upravo kao i zbor, čijem je zapjevu ponekad uzmanjkalo punine. Kao da se ipak ne može sve predvidjeti, obuzdati i posložiti. Najveći je problem bio da je izvedba bila na engleskom jeziku, budući da oratorij ima i njemačku i englesku inačicu u zemlji koja je Händela objeručke posvojila, što mu nije moglo biti krivo. Budimo iskreni, većina pjevanoga teksta na engleskom se teško artikulira i još teže razabire, a protagonisti su na mukama. Tada sve to lijepo ušuška glazba. I nema neke osobite štete.

Može se reći da je spoj trenda autentičnih izvedbi u prilagođavanju drukčijem prostoru koncertne dvorane uspio uza sve moguće ograde. Među vokalnim solistima istaknula se virtuozna i kompetentna izvedba lijepoga soprana katalonske gošće Nurije Rial, dok se mezzosopranistica Sonja Runje povremeno nepotrebno utjecala odveć intenzivnu glasovnom bojenju. Tenor Robert Bartneck svoju je dionicu donio manirom iskusna profesionalca, koji će već rutinirano otpjevati i u pola noći s naglašenim njemačkim prizvukom. Matija Meić je unatoč naglu uskakanju manirom već iskusna pjevača pouzdano i rječito svladao sve prepreke časno se otevši tijekom izvedbe prvotnoj napasti operne geste. Händelov oratorij Mesija u novoj je živoj izvedbi bio itekako zanimljiv i intrigantan premda i oprezan u izazovnom pokušaju spoja nužne povijesne obaviještenosti i suvremenih uvjeta.