Novija literatura o jazzu

Prvu knjigu o jazzu, američkom glazbenom fenomenu 20. stoljeća, nije napisao američki autor, nego davne 1932. Belgijanac Robert Goffin s naslovom Le Frontier du Jazz. Europski prilog jazz-literaturi nastavio je diskografskim djelom Le Discographie du jazz Francuz Charles Delaunay. Slijedio je sve veći broj knjiga o jazzu raznih autora, koji je već potkraj prošloga stoljeća dosegnuo nekoliko tisuća naslova. No prema mišljenju Dana Morgensterna, umirovljenoga profesora jazza sa sveučilišta Rutgers u New Jerseyju, tek desetak posto od svih tih knjiga možemo smatrati relevantnim u jazz-literaturi. Među dosad najvrednije knjige ubrajamo Povijest jazza američkog autora i trombonista Jamesa Lincolna Coliera, svojevrsni nastavak davno u nas prevedene i u Rijeci izdane knjige o jazzu Barryja Ulanova. Taj se niz nastavlja pa svaki mjesec svjedočimo o novim knjigama o bluesu i jazzu.

Knjiga The Art Of The Blues – A Visualy Treasury Of Black Music's Golden Age već je s prvim izdanjima doživjela niz kritika, jer njezin autor Bill Dahl jednako cijeni stari autentični blues i znatno kasniju moderniziranu blues-produkciju Motown Recordsa. Znatno je pozitivnije ocijenjena knjiga američke autorice Dorothy Baker (1907–1968), koja govori o velikom glazbeniku jazza, kornetistu Bixu Beiderbackeu (1903–1931). Tu je i novije djelo, sad već i na njemačkom jeziku, muzikologa i jazz-pijanista Teda Gioie Jazz Hören Jazz Verstehen o džezistima između 1935. i 1950. U knjizi Duke Ellington, u jazz-literaturi već više puta opisanu životopisu posvećenu legendarnom američkom jazz-pijanistu, bandleaderu i skladatelju, ovaj put progovara njemački autor Wolfram Knauer. Tu je još jedna povijesno zanimljiva knjiga Soul Jazz In The Black Community, 1945–1975 autora Boba Portera, koja obrađuje jedno neobično važno stilsko razdoblje crnačkog soul jazza. U Minneapolisu objavljena je knjiga Fats Waller o pijanistu i skladatelju Thomasu Fatsu Walleru, koji je s osamnaest godina snimio svoju prvu ploču jazza, a s dvadeset pet već kao jazz-pijanist igrao važnu ulogu u američkom jazzu njujorškoga Harlema. Ne čudi da taj jazz-umjetnik nadahnjuje mnogobrojne autore pa je tako naslov dobila i knjiga njegova sina Mauricea Wallera napisana u suradnji s Anthonyjem Calabreseom. Biografije Cheta Bakera se, i to ne prve tog iznimnog jazz-glazbenika nesretna života, prihvatio Jeroen de Valk, opisavši je u detalje u knjizi Chet Baker – His Life And Music .

Pri kraju nije naodmet spomenuti i knjigu The Jazz Of Physics, u kojoj autor afroameričkog podrijetla Stephon Alexander pokušava u metafizičkom pristupu pronaći neke usporednice i sinteze jazza, odnosno njegove strukture s jedne, i univerzuma s druge strane, što bi kao tema mogla možda zainteresirati samo neke suvremenije mlađe i filozofski nastrojene muzikologe.