Kroatološka širina

Nova knjiga Tihomila Maštrovića Kroatološki ogledi donosi sedamnaest znanstvenih i stručnih tekstova o širem kontekstu hrvatske kulture, književnosti i jezika od 19. stoljeća do danas. Interdisciplinarni i komparativni pristup koji odlikuje kroatološki usmjeren diskurs, sadržan i u naslovu knjige, očituje se metodološki kako na razini većine radova tako i na razini cijele knjige. Okupljeni radovi prethodno su objavljeni u znanstvenim i stručnim izdanjima, a njihov prinos hrvatskoj povjesnici polazi od novih interpretativnih odrednica, preko novih činjeničnih podataka do stručnih tekstova namijenjenih široj javnosti od one znanstvene. Oslanjajući se tematski na posljednju knjigu ogleda Neukrotivo svoji, Maštrović donosi nekoliko tekstova o istraživanju baštine hrvatskih književnih povjesničara, manje poznatim činjenicama o pojedinim književnim i kulturnim hrvatskim djelatnicima, recepcijama pojedinačnih opusa, ali i povijesti hrvatske knjige, dok se jezična problematika fokusira na suvremena društveno-kulturna, ali i politička zbivanja.

Tihomil Maštrović / Snimio Mirko Cvjetko

Knjigu otvara tekst Ivan Kukuljević Sakcinski − začetnik hrvatske književne historiografije, o Kukuljeviću kao o, uz Šimu Ljubića i Vatroslava Jagića, utemeljitelju moderne hrvatske književne historiografije. Književnopovijesnu kritiku djela Đure Šurmina, još jednoga književnoga povjesničara te jednoga od prvih autora cjelovitih književnopovijesnih sinteza Povjest književnosti hrvatske i srpske (1898), odnosno Hrvatski preporod I−II (1903−1904), Maštrović sagledava u okviru stanja hrvatske književne historiografije potkraj 19. stoljeća, kada još nisu bili završeni brojni poslovi filoloških istraživanja koji nužno prethode pisanju književne povijesti. Književnim povjesničarima Maštrović se bavi još u člancima Frangešovo viđenje hrvatske moderne, a o plodnom radu Antuna Barca u okviru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti piše u članku Antun Barac i HAZU (JAZU).

Prešućeni Begović

Pojedinim književnim ličnostima i njihovu djelu Maštrović posvećuje više tekstova. U radu Pave i Pero Paule Preradović autor analizira autoričin biografski roman o ljubavi njezina djeda Petra Preradovića i bake, zadarske plemkinje Pavice de Ponte. Maštrović u tekstu Medvjed Ante Tresića Pavičića donosi zanimljiva saznanja o nepoznatoj drami koju je Tresić Pavičić čitao u dvorani zadarske Hrvatske čitaonice 1912. O toj se drami u literaturi o Tresiću ništa ne piše, a ni sam je pisac u životopisnim bilješkama nigdje ne spominje, pa su za sada osvrti u Narodnom listu i Hrvatskoj kruni na autorovo čitanje drame Medvjed jedini poznati podaci o njezinu postojanju.

Izd. Leykam international, Zagreb, 2017.

U povodu projekta izdavanja Sabranih djela Milana Begovića u izdanju Naklade Ljevak i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Maštrović Begovića predstavlja kao prešućenoga, ali iznimno važna književnika. O Joji Ricovu kao književniku čiji je dio bogatoga opusa vezan uz rodno mjesto Kali, Maštrović piše u tekstu Joja Ricov, pjesnik svoga zavičaja, a o istaknutom prirodoslovcu Spiridionu Brusini Maštrović govori u svjetlu njegovih zapisa o novigradskom kraju i viziji njegova napretka. Maštrović analizira recepciju plodnoga pisca Nike Andrijaševića, dok na osnovi bogate bibliografije Vjekoslava Maštrovića ističe široki spektar njegovih znanstvenih interesa koji obuhvaća povijest pomorstva, pravnu povijest Dalmacije, jezično pitanje u Dalmaciji, istraživanje života i rada istaknutih ličnosti, pojedinih kulturnih ustanova i društava te istraživanja zadarske periodike i uopće hrvatske tiskane riječi u Zadru.

Posebno je zanimljiv tekst o knjizi Croatica Mechitaristica u kojoj je objavljen popis hrvatskih publikacija tiskanih u Tiskari Kongregacije mehitarista u Beču. Kako piše Maštrović, knjige na slavenskim jezicima posebno su brojne među knjigama tiskanim u toj tiskari, koja djeluje od 1811. i koja je odmah po osnutku nabavila latinička slova s dijakritičkim znakovima. Premda je tijekom 19. i 20. stoljeća u Mehitarističkoj tiskari u Beču objavljeno 239 hrvatskih publikacija, njezino je djelovanje u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti uglavnom malo poznato. U Mehitarističkoj tiskari objavljene su hrvatske knjige iz brojnih područja društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti − filozofije, teologije, prava, povijesti, politike, gospodarstva, poljodjelstva, odgoja i obrazovanja, etnologije, arheologije, zemljopisa, medicine, matematike, biologije, a napose su brojni naslovi iz književnosti. U njoj su tiskane i hrvatske novine − Novi pozor, političke novine sa svrhom promicanja hrvatskih nacionalnih interesa koje su izlazile u Beču od 1867. do 1869. U bečkoj tiskari objavljeni su i neki važni književni prijevodi na hrvatski jezik, primjerice Božićna pjesma Charlesa Dickensa, kao prvi hrvatski prijevod toga engleskoga klasika, te Prkonjica i Zapisi ruskoga književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Kod mehitarista u 19. stoljeću djela objavljuju brojni hrvatski pisci: Vjekoslav Babukić, Baltazar Bogišić, Andrija Torkvat Brlić, Franjo Carrara, Dimitrija Demeter, Andrija Dorotić, Ivan Filipović, Juraj Haulik, Stjepan Ivičević, Antun Kaznačić, Vjekoslav Klaić, Antun Mažuranić, Matija Mesić, Metel Ožegović, Martin Meršić ml., Ilija Okrugić, Medo (Orsat) Pucić, Milan Rešetar, Josip Juraj Strossmayer, Bogoslav Šulek, Josip Torbar.

Međunarodno priznanje hrvatskog jezika

Tematski vezan uz povijest hrvatske knjige također je članak o Nikoli Benčiću kao „osnivaču i promicatelju zbirki gradišćanskih Hrvata u Hrvatskoj“, ali i članak o časopisu Hrvatsko-češkoga društva Susreti kojim se održava kontinuitet davno utemeljenih kulturnih veza Hrvatske i Češke.

Tekstovi Hrvatski istok u Domovinskom ratu i međunarodno priznanje hrvatskoga jezika, Kodifikacija hrvatskoga jezika u međunarodnom kontekstu, Otpor memoricidu: Zbirka knjiga o Domovinskom ratu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, tematski i sadržajno međusobno prožeti, bit će korisni ponajviše u onom dijelu i za onu, kako stručnu tako i širu, publiku zainteresiranu za pitanje međunarodnoga priznanja hrvatskoga jezika, njegova dostignuća u bibliotečnom kontekstu praćena dalekosežnijim posljedicama i u drugim poljima.

Posljednja autorska knjiga Tihomila Maštrovića Kroatološki ogledi, osim što donosi niz novih podataka i interpretacija usmjerenih i prema kulturno-književnim osobnostima i pojavama s književnopovijesne periferije, ali važnima za cjelovitije sagledavanje hrvatske kulture, predstavlja i javno djelovanje autora, koji kroz niz pokrenutih projekata, poput primjerice spomenutoga Sabrana djela Milana Begovića ili Hrvatski književni povjesničari s dosad objavljenih šesnaest zbornika, pridonosi usustavljivanju hrvatske književne baštine.