Dvanaest dana kao cijeli život

Stvarnost potiče kazališnu umjetnost, a kazalište intrigira zbilju, ono je kao prikazivačka umjetnost i zrcalo svijeta postavljeno i osmišljeno kao mimetički odraz dubokih kutaka naše svakodnevice i naše intime. U romanu Oskar i gospođa u ružičastom Eric Emmanuel Schmitt, francusko-belgijski autor (godine 1989. u saharskoj je pustinji, u gorju Ahaggar ili Hoggar doživio intenzivno duhovno iskustvo), koji je za scenu dramatizirala Marijana Nola, a izvrsno na hrvatski preveo Vjenceslav Kapural, piše o intrigantnoj i potresnoj temi sa središtem u opakoj bolesti, tj. leukemiji koja je snašla dječaka Oskara.

Roman na granici dokumentarizma i fikcije strukturira potresnu priču o suočavanju s teškom bolesti i umiranjem koja još potresniju dimenziju dobiva na kazališnoj pozornici.

Marija Sekelez i Vili Utješanović u teatru sjena s medom Bernardom

Redateljica predstave i glumica Marija Sekelez uporabljuje na sceni u Žar ptici na premijernoj izvedbi retrospektivne mogućnosti prostornoga i vremenskoga plana, predočujući takovrsnu, retrospektivnu tekstnu perspektivu. Teatar sjena u pozadini pozornice, u izvrsno snimljenu dijelu predstave, sintezi kazališta i filma, u kojem se pojavljuju Marija Sekelez kao Mama Roza i desetogodišnji dječak Oskar u bolesničkom krevetu i oko njega, u iznimnoj, figurativnoj, pokretima točnoj i suptilnoj izvedbi devetipolgodišnjega dječaka Vilija Utješanovića, inače mladoga plesača, i sjajnoj glasovnoj izvedbi mladoga glumca Petra Atanasoskog sukladni su (sa) sjenama kao ocrtima vremena, slutnje kraja, stripa ili slikovnice, bez boja.

U prednjem je planu pozornice na kojoj se inscenira „filozofska bajka“ i egzistencijalna istina o rođenju, dječaštvu, mladosti i mudrosti stogodišnjaka Mama Roza prikazana u položaju sadašnje perspektive, u kojem Marija Sekelez u jednostavnu teatrinu načinjenu od skromne današnje sjedalice i stola otvara dječakova pisma i predočuje publici njihov potresni sadržaj. U svojevrsnu epistolarnom teatru punom emocija i tuge, ali i duhovitosti i humora, uz temeljan, potresan odnos dječaka Oskara i Mame Roze otvara se i poveznica s istaknutim hrvatskim i svjetskim epistolarnim djelima nastalima znatno prije i razlozima pisanja pisama danas, kad internetska komunikacija prevladava i kad rijetko tko piše pisma dragim osobama koja stižu klasičnom poštom, o otuđenosti i mogućoj bliskosti adresanata i adresata.

Predstava postavlja pitanja tko je Mama Roza, koja je poveznica dame u ružičastom i maloga Oskara s vjerom i Bogom.

Kao kontrapunkt zadanosti i statici teškoga emotivnoga trenutka pojavljuju se u pozadini, na projekcijskom platnu slike, filmovi, zapisi prekrasne prirode, malenih bića, leptira, voćaka u cvatu, kapi svemira, teku u suptilnim i snažnim bojama kao kontrast crno-bijelom teatru sjena i sjećanja, kao zrcalne slike života, buđenja, radosti.

Potresna predstava sa silnicama topline koja se rađa i između maloga Oskara i plišanoga medvjedića Bernarda predstavljena je kao autorska predstava Marije Sekelez, koja uključuje vlastitu režiju, glumu naslovne ženske uloge, izbor filmova i glazbe, strukturiranje teatra sjena i rad s dvojicom izvođača, tj. glumaca.

Glumica Marija Sekelez, koja u posljednje vrijeme niže premijeru za premijerom, ovaj put praizvedbu ostvaruje u vlastitoj Kazališnoj družini Mare, u suradnji s Gradskim kazalištem Žar ptica u Zagrebu.

Treba spomenuti i pohvaliti suradnika za videoprojekcije Tomislava Krajcera i cijelu tehničku ekipu i marketing, koji su pridonijeli ostvarenju predstave usredotočene na temu o kojoj se rijetko govori i o kojoj se rijetko razgovara i s djecom i s odraslima, prepuštenima samima sebi.

Predstava govori o snazi vjere u najtežim trenucima, fokusirana je na dvanaest dana u životu dječaka Oskara, koji na onkološkom dječjem odjelu na poticaj tzv. tete pričalice ili gospođe u ružičastom (u tu su boju odjevene pričalice u bolnicama u Francuskoj) koja priča priče bolesnoj djeci ili Mame Roze proživljuje cijeli život (svaki prosinački dan nekoliko godina), upoznajući ljubav, djevojčicu Peggy Blue, koju i „oženi“, vrijednost prijateljstva, patnju i ljubav roditelja, svoje mame i svoga tate, beskrajnu ljubav Mame Roze i snagu života. Predstava o nadi i strepnji u pismima koje je desetogodišnji Oskar pisao Bogu predočena je snagom glumice Marije Sekelez kao Mame Roze, koja dva puta tjedno volontira u bolnici i pronalazi ta pisma, silnicama vjere, ufanja i ljubavi.

Monodrama dramske umjetnice Marije Sekelez Oskar i gospođa u ružičastom, premijerno prikazana na Veliki četvrtak, 29. ožujka u Zagrebu, u ozračju Žar ptice, u kojoj je Marija Sekelez godinama bila uspješna ravnateljica, u prvi plan stavlja ljepotu, ljubav, smisao i svrhu života unatoč patnji, boli i bolu, bolesti i tuzi.