Trudimo se sačuvati identitet

„Moj se radni vijek uvijek odvijao nekako na razmeđi humanističkoga i prirodoznanstvenog. Iako sam diplomirani inženjer elektrotehnike s diplomom Sveučilišta u Siegenu, životne prilike i poneka lutanja naveli su me da se bavim i onim poslovima koje nisu svojstvena za karijeru u tehničkoj struci. Na to je sigurno utjecao i studij filozofije na filozofsko-teološkom fakultetu u Zagrebu, kao i putovanje kroz Indiju krajem 70-ih koje je imalo za mene ne samo cilj upoznavanja strane kulture nego i humanitarne pomoći“ kaže Ivica Košak, naš prvi sugovornik u novoj rubrici Portreti matičara, u kojoj ćemo povremeno predstavljati zaslužne matičare iz različitih krajeva. Ivica Košak novi je stari predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, koja od 2016. godine ima i status ogranka Matice hrvatske, a povod je ovom razgovoru izborna skupština Zajednice/Ogranka, održana prošli mjesec.

Ivica Košak

Započeli smo s razgovorom o najbrojnijim hrvatskim zajednicama, onima u Berlinu, Frankfurtu, Münchenu i Stuttgartu, koje, kako kaže Ivica Košak, iako brojne i djeluju u velikim mjestima, imaju istovjetne probleme kao i sredina u kojima nema puno hrvatskih doseljenika. „Mainz, Koblenz ili Wiesbaden gradovi su s nevelikom populacijom Hrvatica i Hrvata, pa ipak društveni rad u tim mjestima izuzetno je značajan i uspješan.“ U Wiesbadenu, glavnom gradu njemačke pokrajine Hessena, prema njemačkim statističkim podacima živi oko 1300 Hrvatica i Hrvata. Nešto drugačiju brojku navodi katolički misijski ured koji broji do 3000 Hrvata-katolika na širem području grada.

Zajednica je prema Košakovu svjedočenju osnovana prije 28 godina i tada je imala 82 supotpisnika Deklaracije o osnivanju kulturnog društva, a okvir za stvaranje Kulturne zajednice pružio je već postojeći Karitasov centar za socijalnu srkb.  „Gospođa Maja Runje, socijalna radnica u Caritasovu uredu i prva predsjednica Kulturne zajednice u Wiesbadenu otkriva u jednom intervjuu za časopis Riječ, kako je motivacija osnivanja Zajednica imala političku pozadinu. Bilo je to vrijeme u kojemu su se zahtijevanja hrvatskog naroda trebala javno manifestirati.“  

Iako je u devedesetima u Rajnsko-Majnskoj oblasti, koja okuplja gradove Darmstatt, Frankfurt, Manniz i Wiesbaden osnovano desetak udruga s kojima su dogovarane zajedničke aktivnosti, kazališne predstave, koncerti, literarne večere, izložbe i sl., prema načelu da svi ne mogu sve, i tu se vezu na saveznoj razini pokušalo ostvariti kroz tzv. Hrvatski svjetski kongres i suradnjom s društvom AMAC-D, objašnjava Košak i dodaje da se to se nažalost nije pokazalo izvedivim. „Ta spoznaja da je zatvorena lokalna skupina dobronamjernih aktivista prepuštena sama sebi u pravilu osuđena na nestanak, motivirala je članove Zajednice na traženje sličnih i povezivanje s njima. HKZ Wiesbaden u nastojanju za takvim povezivanjem ne posustaje ni danas“, ističe njezin predsjednik i dodaje: „Jedna od ponuda naše Zajednice je otvorena redakcija časopisa Riječ za radove i zbivanja u drugim sredinama. Uspostavljena je veza s Hrvatskom maticom iseljenika koja ne samo da propagacijski podržava rad Zajednice nego je i usvojila inicijativu iz Wiesbadena o osnivanju Ljetne škole hrvatskog jezika.“

 Košak u tom smislu apostrofira i suradnju s Maticom hrvatskom u više faza i na više razina: „Kako je početkom devedesetih u Njemačkoj djelovalo nekoliko udruga, koje su bile kolektivni članovi Matice hrvatske, Zajednica u Wiesbadenu je bila u kontaktu s njima. Razmjenjivali su se referenti ili su se distribuirale knjige, govori naš sugovornik i dodaje da je suradnja s Matičinom središnjicom intenzivirana posljednjih godina. „HKZ Wiesbaden preuzeo je inicijativu društva AMAC-D da u godini nastupa Republike Indije na Sajmu knjiga u Frankfurtu prikaže odraz Kulture Indije u hrvatskoj književnosti. Tekst tog rada, koji je nastao u suradnji sa Središnjicom Matice hrvatske, objavljen je u časopisu Riječ broj 47 i predstavljen u Frankfurtu  na Sajmu knjiga 2014. Taj projekt postao i pokretač nove inicijative za umrežavanjem i suradnjom s ograncima Matice hrvatske koja je okrunjena dodjelom statusa ogranka Matice hrvatske prije dvije godine.

Kao najveći uspjeh, a ujedno i trajnu zadaću Zajednice / Ogranka Košak navodi brigu i za najslabiju kariku u lancu. Usto, ističe, cilj ustrajati na trima velikim i značajnim projektima Zajednice – Hrvatskoj čitaonici, časopisu Riječ i projektu Književnost u dijalogu / Literatur im Dialog.  

Riječ je glasilo Hrvatske kulturne zajednica e.V., Wiesbaden, a izlazi u novom tečaju od 2011. Od 2011. do  2017. tiskani su brojevi 41-52  na ukupno 536 stranice,  s  više od stotinu autorica i autora, a  koji su napisali preko 300 naslova. U časopisu su u raznim omjerima zastupljene teme kulture, povijesti, literature, jezika, gospodarstva, škole, putopisa i afirmacije Hrvatske.  

Hrvatska je čitaonica osnovana simbolično na Svjetski dan knjige i autorskih prava 23. travnja 2017. u spomen na Edvina Bukulina, suosnivača Hrvatske kulturne zajednice u Wiesbadenu, dugogodišnjeg suradnika uprave i člana redakcije Riječ. O potrebi takvih mjesta za susret, pouku i zabavu govorilo već u nekoliko navrata u njihovoj udruzi, ističe Ivica Košak, podsjećajući na i danas aktualnu, posebno za Hrvate izvan Domovine, misao Vjekoslava Babukića, koji je prilikom osnivanja ilirskih čitaonica u 19. stoljeću kazao da su čitaonice  „ona ognjišta, na kojih se smrzla srca sunarodnjaka naših grijahu“.  Treba na ovom mjestu reći da su, vođeni tom mišljenju, tri Hrvatske čitaonice, od  kojih neke djeluju već više godina, osnovali i članovi Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici, predvođeni agilnim Stjepanom Rendulićem, o čemu će još svakako biti riječi.

Treći projekt matičara iz Wiesbadena je Književnost u dijalogu/Literatur im Dialog, niz događaja koji imaju za cilj približiti materinski jezik hrvatskih migranta jezicima zemlje domaćina. „Književni radove u originalu  kao prevedena djela trebaju potaknuti na razgovor, dijalog. Predstavljaju se  kritičari i pisci koji govore o uvjetima i ciljevima pisanja. Prikazuju se  aktualna djela i klasici svjetske književnosti“ kaže Ivica Košak i za kraj najavljuje da će sljedeći broj Riječi biti predstavljen i u Generalnom konzulatu RH u Frankfurtu, a to će na neki način simbolizirati izlazak iz lokalne i vraćanje na regionalnu scenu. „Planiramo se odazvati pozivu predstavnika njemačkoga parlamenta u Berlinu kako bi i na saveznoj razini u Njemačkoj pronašli bolje putove za suradnju i umrežavanje. Matica hrvatska, Hrvatska matica iseljenika i Središnji ured za Hrvate izvan RH ostati će institucije s čijem instalacijama želimo bolju suradnju. I svakako, veselimo se medijskoj pratnji i kroz časopis Vijenac.“