Svježa pjesnička strujanja

Međunarodni festival Goranovo proljeće u 55. izdanju održan je od 20. do 23. ožujka u Zagrebu, Lukovdolu, Rijeci i Pazinu, predstavio je ukupno 35 pjesnika iz 13 zemalja, a kao najveća novost najveće hrvatske pjesničke manifestacije najavljena je odluka o bijenalnoj dodjeli središnje nagrade, Goranova vijenca. Nagrada će se, tako, od iduće godine dodjeljivati svake dvije umjesto, kao dosad, svake godine, a u neparnim će se godinama izmjenjivati s novom nagradom Ivan Goran Kovačić za najbolju izvornu pjesničku knjigu. Novoutemeljena nagrada, skulptura istaknutoga kipara Vojina Bakića, autora Goranova vijenca, prvi će se put dodijeliti 2019.

Ideja je, po riječima predsjednika Odbora Goranova proljeća Marka Pogačara, učvrstiti i podići težinu i reprezentativnost Goranova vijenca, nagrade koja se od 1971. dodjeljuje za cjelokupni pjesnički opus i doprinos pjesništvu, te istodobno etablirati posve novu, relevantnu nagradu za konkretnu, objavljenu pjesničku knjigu, neomeđenu generacijskim, tematskim ili drugim zadanostima, kakvu Hrvatska, kako je napomenuo, trenutno nažalost nema.

Goranov vijenac
bardu Tonku Maroeviću  

Nagrada Goranov vijenac tradicionalno se uručuje u Lukovdolu, rodnome mjestu Ivana Gorana Kovačića na pjesnikov rođendan 21. ožujka, što je i Svjetski dan poezije. Ove godine primio ju je istaknuti pjesnik, povjesničar umjetnosti i prevoditelj Tonko Maroević, čije je pjesničko djelo prosudbeno povjerenstvo ocijenilo nezaobilaznom referentnom točkom u suvremenom hrvatskom pjesništvu.

Tonko Maroević

Goranov vijenac Maroeviću je donio „znalački pa i eruditski pristup oblikovanju pjesničkoga teksta i njegova ritma, čime je tražio i nalazio nove načine osmišljavanja poetske kompozicije“. „Provodeći motive (a i mimo njih) u neprestanom autopoetičkom meandriranju ‘između mulja i pjene’, između priopćivoga i nepriopćivoga, taj je hrvatski i mediteranski pjesnik, premda u pismu koje ne poznaje udomljenost i bilo kakvu stabilnost, konstantno ‘privilegirao trenutke prelaska granice’ između domaće i romanske književnosti, dubokoga nasljeđa europske kulture i sasvim recentnih izvanknjiževnih fenomena, da bi jednako tako ustrajno balansirao između uzvišenoga i prizemnoga, estetičkoga i egzistencijalnoga“, mišljenje je prosudbenoga povjerenstva u sastavu Drago Glamuzina, Slaven Jurić, Miroslav Kirin, Sonja Manojlović i Damir Radić.

Upravo je Maroević čitanjem svoje pjesme Pismo Josipu Severu u nepovrat otvorio niz od ukupno 35 pjesničkih čitanja kojima je u Studentskom centru u utorak 20. ožujka u Zagrebu službeno otvoreno 55. Goranovo proljeće. U prvi dan četverodnevnoga događanja okupljene ljubitelje poezije u dupkom punoj polukružnoj dvorani Teatra &TD uvela je mlada zagrebačka kantautorica Sara Renar, čija je glazba bila zaštitni znak svih priredbi i čitanja ovogodišnjega Proljeća, nakon čega je pjesnik Goran Čolakhodžić, jedan od dosadašnjih laureata Goranova proljeća i član njegova Odbora, pročitao pjesmu Ivana Gorana Kovačića iz zbirke Lirika (1932).

Goran Mariji Dejanović

Na otvaranju su nastupili svi gostujući pjesnici i pjesnikinje, uključujući ovogodišnju dobitnicu nagrade Goran za mlade pjesnike Mariju Dejanović, koja je čitala iz svojeg nagrađenog rukopisa Etika kruha i konja, kojemu je žiri u sastavu Miroslav Mićanović, Ivan Šamija i Nada Topić pripisao snagu „koja, iako se može sagledati samo iz cjeline i precizne strukture rukopisa, izravnije dopire do čitatelja originalnošću i začudnom ljepotom pojedinih pjesničkih slika koje su ostvarene svedenim i preciznim jezikom“. Čitala je i prošlogodišnja dobitnica te nagrade Monika Herceg, a uz glazbenu pratnju Sare Renar na gitari pjesnici su gotovo dva sata čitali na jezicima na kojima pišu, uz projiciran prijevod.

Marija Dejanović

Utemeljeno 1964. u čast I. G. Kovačiću, Goranovo proljeće od početka je zamišljeno kao komemorativna manifestacija kako bi se čuvalo sjećanje na lik i djelo toga poznatoga pjesnika, književnika i antifašista. Predsjednik odbora Pogačar upozorava kako je tu pjesničku i antifašističku tradiciju potrebno čuvati, „pazeći pritom da komemorativni karakter ne pojede suvremenost manifestacije“. „Upravo zbog toga, mi se već dugi niz godina trudimo biti u punom smislu međunarodna manifestacija, dovoditi svježe pjesničke glasove iz Europe i svijeta. To je nešto što je nužno potrebno našem pjesničkom polju, jer donosi svježa pjesnička strujanja i istovremeno pomaže diseminaciji hrvatskog pjesništva u inozemstvu, i Goranovo proljeće pokušava što ozbiljnije i predanije moguće na tome raditi“, rekao je Pogačar.

Izravan dodir
s međunarodnom scenom

Za govornike maloga jezika koji žive u prijevodima s drugih jezika, i s obzirom da se poezija relativno malo prevodi, hrvatskim je pjesnicima – kako bi bili što aktualniji i u toku sa svjetskim trendovima – za to „književno otvaranje“ od ključne važnosti izravan dodir s međunarodnom scenom.

Ove godine, u toj su razmjeni pjesničkih glasova, uz domaće pjesničke snage – Stanislavu Nikolić Aras, Tomicu Bajsića, Gordanu Benić, Petru Bezjak, Alena Brleka, Željku Horvat Čeč, Mariju Dejanović, Katju Grcić, Moniku Herceg, Sonju Manojlović, Tonka Maroevića, Ivicu Prtenjaču, Voju Šindolića, Andrianu Škunca, Milka Valenta i Bojana Žižovića – na 55. Goranovu proljeću sudjelovali pjesnici iz SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Turske, Italije, Nizozemske, Rusije, Slovenije, Srbije, Mađarske, Francuske, Španjolske i Izraela.

„Sve su to vrlo zanimljive pjesnikinje i pjesnici koji su se već potvrdili i dokazali u zemljama iz kojih dolaze; neki su već i bili kod nas, poznajemo ih otprije. Htjeli smo svojoj publici predstaviti što šareniji, dinamičniji, bolji, zanimljiviji i zavodljiviji pjesnički materijal iz što je moguće različitijih krajeva“, pojasnio je ključ po kojem su birani Marko Pogačar.

Iz Sjedinjenih su Država stigli Malachi Black, finalist nagrade Norma Farber First Book Award Američkog društva za poeziju, i pjesnikinja i prevoditeljica Andrea Jurjević, koja je za svoju prvu zbirku Small Crimes 2015. osvojila nagradu Philip Levine. S britanskog otoka predstavili su se pjesnikinja, književna kustosica, performerica i urednica časopisa Poetry Wales Nia Davies; kritičarka, prevoditeljica i pjesnikinja Zoë Skoulding te velški dvojezični pjesnik, performer i bubnjar Rhys Trimble.

Na Goranovu proljeću gostovao je i Nizozemac Maarten van der Graaff, kojeg smo 2016. imali prilike upoznati na Booksinoj Reviji malih književnosti; predstavila se i španjolska pjesnikinja i videoumjetnica Miriam Reyes; nagrađivana izraelska pjesnikinja i plesna kritičarka Anat Zecharia, paturski pjesnik, arhitekt i član uredništva glasovitog književnog časopisa Offline Istanbul Efe Duyan. Čitali su i Mađarica i Vojvođanka, pjesnikinja i dramska spisateljica Anna Terek, ruski pjesnik Dmitrij Kuzmin – utemeljitelj Društva mladih pjesnika Vavilon, središta moskovske pjesničke eksperimentalne scene; te kod nas objavljivan slovenski književnik Aleš Šteger i Maja Solar, književnica, filozofkinja i teoretičarka iz Novog Sada.

Otkad je prije sedam godina ključna promjena programske koncepcije festival pretvorila u međunarodno događanje, Goranovo proljeće ugostilo je više od stotinu pjesnika i pjesnikinja najrazličitijih generacija. Dodatnu dimenziju festival je dobio 2014, pridruživanjem europskoj platformi za poeziju Versopolis. Zamišljen kao mreža za razmjenu i umrežavanje novih, perspektivnih europskih pjesničkih glasova, Versopolis uključuje petnaest renomiranih književnih i pjesničkih festivala iz jednako toliko zemalja. Svake godine putem te suradnje na Goranovo proljeće dolaze, prevode se i objavljuju zanimljivi mladi pjesnici, a ove godine upoznali smo se s njih četvero. Predstavili su nam se njemačka književnica Zehra Çirak, talijanski pjesnik i fotograf Tizinano Fratus, slovenski dramski pisac i pjesnik Tibor Hrs Pandur i francuska pjesnikinja, performerica i slam-izvođačica Marie Ginet.

Nakon otvaranja čitanjem svih sudionika u utorak u Zagrebu, razgovori i čitanja pjesnika nastavili su se u lukovdolskom Domu kulture, gdje je u srijedu 21. ožujka priređena svečana dodjela nagrada ovogodišnjim laureatima Goranova proljeća, u riječkim klubovima Palach i Dnevni boravak te u Kaštelu Pazin. Festival je svečano zatvoren čitanjima gostujućih pjesnika u petak 23. ožujka u zagrebačkom Jazz & Cabaret klubu Kontesa. Pogačar je izrazio zadovoljstvo velikom posjećenošću svih događanja te istaknuo kako je sve prošlo i bolje od očekivanog. Ocijenio je, međutim, kako bi jedan takav festival, zbog specifičnosti svoje organizacijske forme, morao biti tretiran kao nacionalna književna manifestacija, sa stabilnim proračunom: „Produkcijski, takva se manifestacija ne može financirati isključivo putem natječaja, tako da vi mjesec i pol dana prije početka ne znate koliki vam je proračun. Na neki se način mora riješiti financiranje Goranova proljeća i njegov status“, pojasnio je.

Ove godine festival je održan uz financijsku pomoć Ministarstva kulture, Grada Zagreba, Grada Rijeke te platformi Literature Across Frontiers, Nederlands Letterenfonds i Versopolis.