Stvarnost realnoga i iluzije

Pretpremijera Balona Mate Matišića u realističnoj režiji Zorana Mužića, izvedena 22. ožujka na pozornici zadarskog HNK-a, više je nego dobra predstava. Njezin jednostavan, na trenutke banalan, ali duhovit i satiričan sadržaj prožet brojnim žanrovskim dramskim modelima itekako je upečatljiva slika naše stvarnosti; uvjerljivo govori o mnogočemu što se nastoji skriti ili prekrojiti po željama života, politike i raznih moćnika.

Mužić u afiši predstave podsjeća da je Balon, tako je komad imenovao Matišić, „mali kazališni eksperiment o smislu glume (...) dvije priče, u dva različita žanra (...) s istim glumcima (...) isti glumci igraju više uloga koje se brzo izmjenjuju zavisno o pripovjedačevoj perspektivi“. Stoga ga redateljski pretače u „dramu, komediju karaktera, komediju zabune, melodramu, pučko kazalište“, u grotesku i satiru, koja svojim bodljama ubada stvarnost.  

Predstava u kojoj se prepoznaje stvarnost
Snimio Željko Karavida / K&K

Okosnica komada je žena, žrtva obiteljske tragedije – koja je nakon smrti sina potonula u depresiju u kojoj joj je balon, koji je napuhao sin, jedina komunikacija sa životom – čiju dramu dramatičar vješto prevodi u duhovit i groteskan izričaj. Poigravajući se kazališnim žanrovima, teatrom u teatru i procesom nastanka predstave, balansirajući između stvarnosti i iluzije, Matišić sadržaj obogaćuje i oneobičava paralelnom pričom o glumcu Filipu.  

Ukratko, jednog dana muž depresivne žene pokuca na vrata susjeda Filipa i njegove trudne i upola mlađe supruge Nives, također glumice. Moli ga da svrati i pokuša oraspoložiti bolesnu mu suprugu, jer ga ona kao glumca voli, jer joj je „fora“. Glumeći fragmente iz odigranih uloga, jedini je može nasmijati. Nakon formalnoga nećkanja Filip, što zbog glumačke taštine, a što da se dokaže ljubomornoj Nives, ipak pristane. Posjeti ženu i krene glumiti fragmente odigranih uloga, a onda i priču iz vlastita života o policiji i podzemlju. Ne zna se je li njegova priča stvarna ili izmišljena, ali je uvjerljiva, poput mnogih iz novinskih crnih kronika.

Koristeći fragmente glumčevih uloga – kao i priču o policiji, podzemlju i dvojici braće blizanaca, od kojih je jedan pošten, a drugi kriminalac – Matišić s pomoću aktera zapleta – muža depresivne žene i glumca kostimirana u svećenika ispovjednika – nudi „spoj emotivnog, društveno-kritičkog i crnohumornog“; grotesku i satiru, nudi nam život u kojem se itekako prepoznaje naša stvarnost.  

Kao redatelj koji je dosad uspješno režirao mnoge Matišićeve komade, Mužić točno uočava, prepoznaje, secira, analizira i rastvara unutarnje sadržaje Matišićeva dramskog Maconda. Odlično iščitava njegov imaginarij upisan u genetske kodove ruralnog imotskog mentaliteta, u ljude s ruba života i središta morala, koji – bez obzira na nedaće i izazove, pa i ugodno probitačne – nisu pokleknuli u branjenju svojeg osjećaja za smijeh, ironiju, humor i satiru. Njima su smijeh i humor, ironija i satira stil života, odušak svakodnevnoga preživljavanja.  

Bez usiljene pretencioznosti redatelj predstavu situira u jednostavan, zamišljenim zidovima omeđen prostor radnje s dvojim vratima (scenograf John Čolak), koji je istodobno metafora zarobljena života u koji malotko želi zaviriti, ali je i prostor iz kojega se može bez straha kročiti u neotkriveni, novi život, koji u svakom trenutku živi od realnoga i iluzije.  

U taj prostor Mužić smješta predstavu koja počinje realističnom glumačkom probom sa scenskim radnicima na pozornici na kojoj predstava može biti i kazališna iluzija, koja postaje istina i stvarnost. Ali može biti i laž koja može biti stvarnost istinitija od svake istine, biti univerzalna istina.  

U takvoj predstavi osobit udjel imaju glumci kojima je redatelj dao točne glumačke poticaje i ostavio dovoljno prostora za uvjerljive kreacije. Tešku, govorno gotovo nijemu, ali veoma uprisućenu ulogu Žene koncentrirano i zrelo interpretira Žana Bumber. Karakterno zanimljivo osmišljene uloge Nives i Šackovu ženu uvjerljivo je glumila Petra Težak.

Alen Liverić lik Filipa složio je od nijansi narcisoidnog i samodovoljnoga glumačkoga egoista, ali i od nesigurnosti kakvu je pokazao glumeći svećenika ispovjednika. Glumački najdojmljiviji bio je Davor Jureško. Iz zabrinuta i brižna muža bolesne Žene lako je uskakao u minuciozno razrađen karikirani lik vehementnog Inspektora, zanimljiv lik građanina Susjeda policajca i grubi karakter brata mu kriminalca Šacka.