Složna braća glazbu slave

Otkako je Varaždinski komorni orkestar (VKO) uveo praksu predstavljanja hrvatskih glazbeničkih obitelji, u Velikoj koncertnoj dvorani HNK-a varaždinski posjetitelji, zajedno sa Zagrepčanima, koji tradicionalno dolaze na izlet obogaćen koncertnim doživljajem, susreću vrsne glazbenike u bliskim obiteljskim vezama. Na red je tako došla i obitelj Pustički, troje afirmiranih umjetnika, violinistica Mirjam Pustički-Kunjko, violist Krešimir Petar i violončelist Branimir, što je ovosezonskom trećem koncertu održanu 4. ožujka dalo aureolu gudačke izvrsnosti.

Sve troje diplomiralo je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (u razredima Maje Dešpalj, Milana Čunka i Valtera Dešpalja), a ovjenčani su brojnim nagradama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Mirjam je koncertna majstorica Simfonijskog orkestra HRT-a, Krešimir Petar izvanredni profesor viole na Muzičkoj akademiji, a Branimir uz vodstvo dionica violončela u nekoliko orkestara i asistent za violončelo na Muzičkoj akademiji.

M. Pustički Kunjko pri izvedbi Schubertova Ronda
Snimila Zdenka Weber

Koncert je VKO započeo interpretacijom Žalobne glazbe za violu i gudače Paula Hindemitha, nadasve emocionalno nabijene partiture, koja je jedno od najpoznatijih djela njemačkoga novovjekog majstora, koji je također pripadao glazbeničkoj obitelji. Krešimir Petar Pustički solističkoj je dionici udahnuo potrebnu osjećajnu notu uz visoku tehničku spremnost. U Schubertovu Rondu u A-duru, D. 438 za violinu i gudače solistički se iskazala Mirjam Pustički-Kunjko sa svim svojim dobro poznatim kvalitetama virtuozne violinistice koja glazbu doživljava punim srcem iskonske glazbeničke osobnosti. Violončelistu pak Branimiru Pustičkom pripala je čast praizvođenja njemu posvećena novoga djela Krešimira Seletkovića, naslovljena Imperfectus. Violončelo kao solistički instrument dobiva ulogu lika koji iznosi svoju priču, dok mu gudački sastav u pratnji osigurava zvučne „plohe“ i akustički diferenciranu „pozadinu“. Tehničke bravure i virtuozne izvođačke sposobnosti violončelista razvijaju se tako slobodno u prostoru nenametljiva gudačkog zvučanja, što svakako pogoduje solističkom isticanju.  

Kako obitelj Pustički od 2009. zajedno nastupa u komornom sastavu Gudački trio Pustički, poznati virtuoz na saksofonu i član Kvarteta Papandopulo Gordan Tudor, koji se rado okušava i kao skladatelj, posvetio je vrsnim gudačima skladbu naslovljenu Quasi passacaglia e Quasi rondo za gudački trio i gudače. Praizvedba je tehnički bila besprijekorno izvedena, a glazba je svakako mogla razgaliti pjevnom sadržajnošću i duhovitim prevratima.  

Doživljaj odlična muziciranja pružio je VKO u Varijacijama na temu Čajkovskog, op. 35a za gudački orkestar ruskoga majstora Antona Arenskog, glazbom čija ljepota melodija i znalački provedeni princip variranja teme spontano osvaja simpatije slušatelja. Pljeska je te večeri bilo jako, jako mnogo.