Posvećeno Debussyju

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a na posljednjem je koncertu 15. ožujka u Lisinskom zaslužio taj naziv. Bio je posvećen stotoj godišnjici smrti Claudea Debussyja, čiji je opus imao ili ima dalekosežne posljedice. Jedan dio tih „posljedica“ i utjecaja zrcalio se na koncertu. Uz neke ograde – poput dozlaboga točne, ali i štreberske brojalice i pletiva gostujuće violinistice Akiko Suwanai u tumačenju solističke dionice u Prvom koncertu za violinu i orkestar u D-duru Sergeja Prokofjeva.

Pascal Rophé na kraju koncerta prima odobravanja publike
Snimila Marija Štilinović

No francuski dirigent Pascal Rophé ima i snage i pameti da u cjelini izvedbe oplemeni brojalicu violinistice savršene vještine koja bez ostatka pripada digitalnom dobu. Pascala Rophéa zagrebačka koncertna publika poznaje već niz godina, a svako je gostovanje itekako potkrijepio relevantnim i uzbudljivim izvedbama prvorazredne literature. Pritom mu, čini se, nije ni najmanje stalo do dopadljivosti ili samopromocije. S posvetom ozbiljna i upućena glazbenika i izborom programa gotovo sve je „potopilo“ more – od Četiri interludija o moru iz opere Peter Grimes Benjamina Brittena na početku do tri simfonijske skice La mer Claudea Debussyja na kraju. Prvi koncert za violinu i orkestar Sergeja Prokofjeva, koji bi se glazbenim sadržajem mogao dobro uklopiti, zbog „digitalizacije“ solistice činio se samo kao ustupak prastarom i istrošenom obrascu koncertnih večeri: uvertira-koncert-simfonija. Moglo se uživati u kristalnom tonu violine ma što Prokofjev htio te u pažljivo izrađenoj orkestralnoj potpori.  

Doista se čini da glavni lik Brittenove ključne opere nije naslovni Peter Grimes, već svemoćno more, čija je snaga nadahnuće za Četiri interludija o moru. Nimalo čudno za osjetljivog „otočkog“ ili, suvremenije bregzitskog skladatelja Brittena, koji je domete britanske glazbe u prošlom stoljeću nakon dugo vremena opet doveo u žarište. Već tada su simfoničari i dirigent pokazali da misle ozbiljno i to znaju pažljivo i zaneseno provesti kroz Četiri interludija iz opere Peter Grimes: Zora, Nedjeljno jutro, Mjesečina i Oluja u glazbenoj slici njezina oceanskog bijesa. Do ponovnoga povratka moru na početku drugoga dijela večeri bila je kraća skladba Atmosphères Györgyja Ligetija, titrava tonska slika mikropolifonijskih pomaka i sićušnih ritamskih obrazaca koji se pomiču i mijenjaju u atmosferi zazivajući svemirske tonske slike. Vjerojatno stoga nije ni čudo da je svojedobno Stanley Kubrick koristio i Ligetijevu glazbu u svom na neki način proročkom filmu Odiseja 2001. Sudeći po suzdržanom, opreznom i mlakom pljesku za odličnu izvedbu činilo se da još mnogi slušatelji nisu spremni na suočenje sa suptilnim „atmosferama“ nastalim prije više od pola stoljeća, a učinjenim dijelom redovitog orkestralnog repertoara.  

Dirigent Rophé i nadasve pažljiv i angažiran Simfonijski orkestar HRT-a nakon atmosferskog „izleta“ vratili su se moru s tri Debussyjeve simfonijske skice: Od zore do podneva na moru, Igra valova, Razgovor vjetra i mora. Često izvođena ogledna skladba 20. stoljeća, prepuna boja i tonske slikovitosti, ponovno je uživo svim svojim bogatstvom mogla oduševiti i otkriti poneki novi detalj. Osobito kada se zapisa dohvati znalac poput Rophéa uz pomoć svesrdna truda Simfonijskog orkestra HRT-a. Hommage Debussyju o stotoj obljetnici smrti na koncertu Majstorskog ciklusa izborom djela i dometima izvedbi imao je duboko utemeljenje. Rijedak koncert koji niste zaboravili već na garderobi čekajući kaput.