Niz maštovitih predstava

Crème de la crème riječi su kojima mi je jedan kolega najavio što mogu očekivati od predstave Pleti mi, dušo, sevdah, koja je zatvorila ovogodišnji, osmi po redu, Lutkokaz Umjetničke akademije u Osijeku. Namijenjena starijima od šesnaest, jednosatna predstava, diplomski ispit studenata druge godine kazališne umjetnosti, doslovce se (za)lijepila za emocije gledatelje. Samostalna je to i zrela klasa, složne su njihove tri mentorice (Tamara Kučinović, Maja Lučić Vuković i Katarina Arbanas) pa ne čudi da je mnogo toga u predstavi njihovo: od teme i izbora pjesama do ideje s koncima.  

Možda najintenzivnije proživljena, ovo je tek jedna u nizu predstava s Lutkokaza vrijedna gledanja. Ponekad i više puta. Tako je barem bilo na otvaranju, kada je zbog iznimna zanimanja publike predstava Dindim, o nježnosti (u kojoj svoje magične prste ponovno ima Tamara Kučinović!) odigrana dva puta. Nastala prema istinitoj priči o djedu i pingvinu, toplo i dirljivo pripovijeda o jednostavnosti i ljepoti prijateljstva i života, o nježnosti. I iza ove igre imena su bivših studenata UAOS-a okupljenih u Umjetničkoj organizaciji GLLUGL.

Svjetski su dan lutkarstva prigodno obilježili u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića posljednjom premijerom Kradljivica ključeva (nagrađeni tekst Marie Mekovec de Carvalho režirao je Hrvoje Seršić). Vizualno dojmljiva predstava scenografijom i lutkama, svjetlom i glazbom uspijeva gledatelje odvesti na fantastično putovanje u podzemni svijet grada Clustruma. Svjetlom je postignut dojam nestvarnoga, tajanstvenog i strašnog. Šesteročlanoj je glumačkoj ekipi većinom ovo bio prvi susret s manekinom.

Predstava Dindim, o nježnosti pobudila je veliko zanimanje publike /
Arhiv Lutkokaz

Dva je puta osječka publika uživala i u pustolovinama simpatičnoga Viteza Laszla iz tradicionalnoga mađarskog uličnoga lutkarstva. Animator Dávid Fekete efektan je, brz i precizan, uspijeva uspostaviti dinamičnu komunikaciju s publikom i u nešto skraćenoj verziji svoje predstave, koja je zbog vremena (snijega na prvi dan proljeća!) prebačena s Trga Ante Starčevića u zatvoreni prostor. U tipično urnebesnoj ginjolijadi Fekete je pokazao što se dogodi kada glavni junak ljenčari, a netko ga u tom omete.

Predstava Viktorija 2.0 djelo je skupine i dio većega dvogodišnjeg projekta Unplugged / Izštekani (koji čine četiri solo predstave). U režiji maštovitoga Zorana Petroviča (vodio je jednu od radionica), Ana Zala Štiglic gostovala je na Lutkokazu. Ta 45-minutna autorska predstava na granici performansa, lutkarstva i kazališta predmeta, stvarnosti i iluzije, pričom o pobjednicima brojne je studente (koji su činili većinu publike na svim predstavama) zabavila i nasmijala naizgled jednostavnim kazališnim činom, finom (auto)ironijom i cinizmom. Važan rekvizit bila je mala kamera kojom je i „animirala“ lutkice Barbie i Debelu za vrijeme partije badmintona, ali i fokusirala gledatelja na mikrosegmente predstave. S obzirom na to da koristi kameru, mobitel, projektor, računalo, ne čudi što junakinja ima oznaku 2.0, poput verzije neke od tih računalnih komponenti.  

Pod motom Animacijom protiv granica Lutkokaz je tijekom četiri dana ponudio pregršt različitih scenskih formi i estetika te brojne radionice, promocije... sve otvorene za javnost.