Muka kao nadahnuće

Veliki kršćanski blagdan Uskrs slavi uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih i memorira na svetoj misi otajstvima kruha i vina utjelovljenoga Boga. Stoga je uskrsnuće izraženo kao radostan čin pobjede života nad smrću u svetoj misi ustanovljenoj po Njegovim riječima „ovo činite meni na spomen“. Euharistija nije samo spomen na uskrsnuće već i na muke i smrt Raspetoga na križu: „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.“ Posljednji trenuci Kristova ljudskog i zemaljskoga života zapisani su u svakom od četiri evanđelja koja su kroz toliko stoljeća svjedočila kao što i danas svjedoče bremenitost Križnog puta po kojem je nosio naš teški križ, i tri puta padao pod križem, i svaki puta ustajao i dalje nosio križ na kojemu je izdahnuo za naše spasenje. O tom krvavom Kristovu putu pod križem prema Golgoti čitamo u evanđeljima, koja učvršćuju kršćansku vjeru snagom autentičnoga svjedočenja, a svojim tekstovima nadahnjuju umjetnike kroz stoljeća da mukotrpni Kristov put izraze u svojim djelima različitim jezicima, likovnim, glazbenim, riječju, scenskim pokretom… Isusovo zemaljsko postojanje u ljudskom tijelu povijesno je utemeljena činjenica. O njegovoj egzistenciji, njegovoj ljudskoj smrti i božanskom uskrsnuću, o njegovim djelima, izjavama, govorima osim evanđelja svjedoče i apostolske poslanice te brojni svjetovni i nekršćanski zapisi i dokumenti (Plinije Mlađi, Talmud, Tacit…). Posljednje zemaljsko Kristovo koračanje pod teretom križa kršćanska tradicijska religioznost izražava Križnim putem sa četrnaest postaja, to jest, uprizoruje Kristove susrete s ljudima i događaje koji su obilježili Križni put Isusove muke i patnje u četrnaest motiva. Postajama Križnoga puta izražava se i vjernička pobožnost koju je iz Jeruzalema prenio u Europu u 15. stoljeću svećenik dominikanskog reda Alvaro u Španjolsku, u Cordobu, odakle se snagom vjerničkog plamena proširila kršćanskom Europom i prihvaćena je od puka sa zadivljujućom molitvenom predanošću pred i pod svakom postajom Križnog puta.  

Ivana Gagić, Tko je to što dolazi iz pustinje naslonjen na dragog svog? Pj 8,5, 2018.

U teološkom kontekstu Križni put ili Via crucis oblikovan je dogmatskom snagom u četrnaest postaja koje izražavaju temeljni nauk crkve o spasiteljskom poslanju Isusa kao žrtve koja žrtvuje vlastiti život na križu za naše spasenje. Kršćanska ikonografija na tradicijskoj matrici Križnog puta slijedi kronološku liniju koju razvija u različitim motivima od prve do četrnaeste postaje i izražava religioznu osjećajnost i pobožnost na spomen Isusove muke i patnje. Dakle, od prvog „kadra“, odnosno prve postaje, koji uprizoruje Isusa pred sudom koji ga „ osuđuje na smrt“ do posljednje postaje, kada Isusovo mrtvo tijelo „polažu u grob“. Te postaje čitaju se u čvrsto strukturiranoj likovnoj liniji koju oblikuju brojni umjetnici tijekom povijesti ostavljajući duboke otiske vjerničkoga svjedočenja u Krista i autorske tragove svoje stvaralačke osobnosti s različitim stilskim obilježjima. Stoga izražavanje Kristove muke i patnje pod Križnim putem ima svoju povijest u književnosti, glazbi i likovnoj umjetnosti pod nazivom – pasionska baština. Podsjetimo da je pasija latinska riječ kojom se izražava patnja i muka, stradanje prožeto bolnim osjećajima i, povrh toga, ona pojmovno izražava misterij – čime produbljuje svoje značenje transcendentalnim i nadnaravnim. Upravo u tom značenjskom polju i rastu raznovrsni duhovni plodovi u različitim umjetničkim diskursima koje poznajemo i kao – pasionsku baštinu.  

Ta se kršćanska pobožnost izražava i u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika na tradicionalnoj istoimenoj manifestaciji kao vjernički i umjetnički prinos obilježavanja bolnih trenutaka Isusova posljednjega koračanja pod križem. Izložena djela u Muzeju Mimara fokusirana su na ovogodišnjoj koncepciji Pasionske baštine samo na jednu temu naslovljenu Žena na Križnom putu, čime se nastojalo apostrofirati ulogu žene u Kristovim posljednjim zemaljskim danima prožetih mukama i patnjom pod teretom križa. U četiri postaje Križnog puta pojavljuju se žene obilježavajući ga svojim sudjelovanjem u Kristovim mukama i ženskom komponentom promičući upravo tu činjenicu u njegovu gradbenu sastavnicu.

Žene na Križnom putu

Prvi prizor u kojemu se pojavljuje žena čitamo na 4. postaji gdje „Isus susreće svoju majku“, potom slijedi 6. postaja: „Veronika pruža Isusu rubac, a on u nj utiskuje svoje lice“, zacijelo postaja koja je već stoljećima zaživjela gotovo nadnaravnom snagom u djelima i najznačajnijih umjetnika na svim kontinentima. Na 8. postaji „Isus tješi jeruzalemske žene“ i, najposlije, na 13. postaji pojavljuju se žene u prizoru kada „Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo“ to jest, njegovoj majci. Ta je postaja uz onu spomenutu Veronikinu jednakim intenzitetom nazočna kroz tolika stoljeća u djelima velikih europskih kipara i slikara. Možda još i poznatija pod imenom Pieta, ona se, mogli bismo kazati, gotovo nadnaravnom snagom Michelangelovim rukama oblikovala u kameno kiparsko djelo kao duhovnu formu sakralne izražajnosti. Na izložbi usredotočenoj na Isusovo susretanje žena na Križnom putu i spomenutim trima postajama, uz onu pretposljednju, trinaestu, kada njegovo mrtvo tijelo polažu u majčino krilo, hrvatski su likovni umjetnici u različitim interpretacijama ukazali na značenje žena u Križnom putu. Gdjekad s naglašenom kolorističkom paletom dinamiziraju sam susret žene i Krista u intrigantnom likovnom diskursu kao simbolički čin ljudskosti prožet ženskom osjećajnošću Isusove muke i proširujući tematsku cjelinu novim likovnim inačicama, primjerice Tihomir Lončar, Davorin Radić, Josip Botteri Dini, Alma Orlić. Tamo pak gdje tonskom paletom tankoćutno oblikuju slojevitost spomenutih motiva slikari otkrivaju psihološku sastavnicu u svakom predlošku kao njegovu pokretačku energiju specifične likovne izražajnosti: Tomislav Ostoja, Marika Šafran Berberović, Maja Dolenčić Malešević, Danijel Žabčić, Svebor Vidmar…  

Motiv raspeća

U trodimenzionalnoj formi kipari su narativnu sastavnicu reducirali znalačkom sintezom u jezgrovit suvremeni izraz ne potirući novim pristupom tradicijski koncept u njegovu oblikovnom načelu: Vladimir Herljević, Tomislav Kršnjavi, Ante Orlić…  

Isti postupak primjetan je i u reljefu: Linda Milić Kršnjavi, Josip Marinović.  

Druga je pak izložba u sklopu te značajne tradicionalne manifestacije na temu Križnog puta priređena u izložbenom prostoru Gradske knjižnice pod naslovom Raspeti Krist u djelima hrvatskih i europskih umjetnika. Već je iz sama naslova izložbe razvidna činjenica da izložena djela problematiziraju temu i izvan nacionalnog konteksta i čine je intrigantnom jer sudjeluju i europski autori. Još je jedna bitna distinkcija između dviju izložbi s istom temom, naime, ova druga nije samo prezentirala djela u širem kontekstu, već je i vremenski raspon od nekoliko stoljeća povećao razlikovnu vrijednost i s toga temporalnog aspekta. Koncepcijski izložba zorno predočuje činjenicu da je ta tema nazočna jednako u hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti, podvlačeći time europsku sastavnicu u hrvatskoj umjetnosti u dugom razdoblju od 12. do 20. stoljeća. Također, valja istaknuti da izložba zrcalno prikazuje temu ne samo u likovnom mediju nego i u mediju knjige, odnosno reprodukcijama, čime Čitaonica upoznaje hrvatsku kulturu javnost sa svojim fundusom i zbirkom u iscrpnom tekstu autora izložbe Igora Pugelnika. Tako saznajemo da je Čitaonica priručnika i zbirki Gradske knjižnice najbogatija u narodnim knjižnicama Hrvatske sa gotovo 14.000 jedinica građe, a od toga zamalo 8000 izravno se referiraju na likovnu umjetnost. Svakako valja upozoriti da su izložena djela i eksponati vrijedan prilog u sklopu manifestacije Pasionska baština jer pokazuju kako je velik i trajan interes hrvatskih i europskih umjetnika za temu Kristove muke. Tome u prilog najbolje govore djela umjetnika s potpisom velikana europskog slikarstva Velázqueza, Masaccia, Fra Angelica, Tiziana, Dürera…i modernih europskih i hrvatskih klasika Rodina, Dalija… Jurkića, Šulentića, Dulčića, Lackovića… te suvremenih umjetnika Sedera, Botterija, Trebotića…  

Čini se da nas obje izložbe učvršćuju u tvrdnji da je Pasionska baština dragocjena ne samo u sagledavanju europske i hrvatske povijesti kao zajedničke kršćanske baštine nego i upoznavanju suvremene umjetnosti. Naime, izložba pokazuje da je tema Križnog puta neprolazno stvaralačko nadahnuće i vjernički poticaj u spoznavanju Kristove muke kao pasionskog misterija.