Izvanredna svečanost

Amira Medunjanin, koju površni olako nazivaju „kraljicom sevdaha“, u svemu je opravdala poziv da kao sudionica nastupi u sve priznatijem i opravdanijem Off ciklusu Zagrebačke filharmonije. Tvrdnja o površnosti onih koji pridaju naslove cilja na neprimjerenost kraljice (a koja je još uopće poznata u današnje vrijeme osim engleske Elizabete II?). Amira, kažu arabisti, znači nasljednica, žena koja buja životom pa oni koji su joj to ime nadjenuli očito nisu ni slutili ni znali da će se jednog dana posvetiti pjevanju svojim lijepim i prirodno profinjenim makar ne i stručno školovanim glasom. I da će postati vokalna umjetnica kojoj će se diviti svijet u sve naglašenijem zanimanju za world music, pa i sevdah, a čime se Amira danas može i ponositi i osvajati. Kao što je to činila uz pomoć odličnih, prvorazrednih glazbenih suradnika i uz vrsni orkestar Zagrebačke filharmonije.

Amira Medunjanin na bini Lisinskog s orkestrom Zagrebačke filharmonije
Snimio Igor Šoban

Amiru sam prvi put slušao uživo na koncertu lani na Dubrovačkim ljetnim igrama, kada se skromno i ponizno pohvalila da joj je posebna čast prvi put pjevati uz simfonijski orkestar, a tu je misao na određeni način i ovaj put ponovila ističući i opet ponizno da prvi put pjeva uz filharmonijski orkestar. A da je njezin pjev imao toliku umjetničku posvećenost, može osim svojim sposobnostima i vrijednosti zahvaliti, uz poziv Filharmonije, ponajprije Anti Gelu, gitaristu i znalačkom orkestratoru (namjerno ne rabim riječ aranžeru jer to držim pejorativnim pojmom u odnosu na ono što je stvorio Gelo) pa klaviristu Bojanu Zulfikarpašiću, potomku ugledne foćanske begovske obitelji Zulfikarpašića, danas pariškom jazz-pijanistu i orkestratoru nekolicine ostalih napjeva koje je otpjevala, pa hrvatskom (kontra)basistu Zvonimiru Šestaku i svom dugogodišnjem suradniku gitaristu Bošku Joviću, na čelu sa sjajno angažiranim i impresivnim dirigentom Alanom Bjelinskim koji je vodio Zagrebačku filharmoniju do blistavo ostvarene glazbene pratnje. Amira je pjevala i promišljeno odabran program i ne samo sevdah jer su tu (prema programskoj knjižici) bile uz Kradem ti se u večeri, Moj dilbere, makedonsku Ti zaljubiv edno momče, Ako znaš bilo što Johnnyja Štulića, Što te nema (stihovi Alekse Šantića), Dušo moja Kemala Montena i Zvonimira Goloba, Gde si dušo gde si rano (stihovi Branka Radićevića), Sve ptičice zapjevale, Ajde Jano i Nestat ćeš iz mog života.

Odlazeći iz Lisinskog ostajemo svjesni da smo pratili, iako sadržajem nestandardnu i neobičnu, ipak posebnu glazbenu svečanost koja će se pamtiti.