Hitler i Eva Braun u Zagrebu

U Zagrebu su isti dan premijerno prikazane dvije predstave koje tematiziraju život jednoga od najvećih zločinaca čovječanstva – Adolfa Hitlera.

Predstava Opet On, nastala prema romanu iz 2012. mađarsko-njemačkoga autora Timura Vermesa, premijerno je izvedena u Gradskom kazalištu Komedija 9. ožujka. Bili smo na predstavi 11. ožujka. Za scenu je roman adaptirao i predstavu režirao Marko Juraga. Dramaturgiju potpisuje Jelena Veljača. Naslovnu ulogu, Hitlera koji se pojavljuje živ u Njemačkoj za vrijeme vlade Angele Merkel i postaje medijska zvijezda, tumači Dražen Čuček. Satirična drama prikazuje moć manipulacije ljudima i naše današnjice sa središtem u nacističkim zločinima.  

Bili smo i na prvoj reprizi obnovljene predstave Eva Braun Teatra Exit umjetničkoga voditelja Matka Raguža 10. ožujka u novootvorenu Studiju Exit u Gundulićevoj ulici 37/1. Premijera je bila 9. ožujka. Predstava, nastala prema tekstu njemačkog autora Stefana Kolditza, u režiji Edvina Liverića, premijeru je imala 2001. Eva Braun posljednjih je šesnaest godina života provela uz Adolfa Hitlera. Do same je zagonetne smrti, oko koje su se ispleli razni mitovi, bila u Hitlerovoj sjeni. Tekst i predstava najavljeni su kao priča o maloj njemačkoj provincijalki koja je maštala o Hollywoodu i melodramatskim filmovima, koja je živjela u sportskom duhu i bila apolitična.  

Dražen Čuček istaknuo se u ulozi Hitlera
Snimila Ines Novković

U vrijeme stalnotinjajućih ratova i ratnih opasnosti, čestih političkih referencija na početak nacizma, godišnjice tragedija čovječanstva 20. stoljeća, Kazalište Komedija postavlja dramatizaciju romana Opet On i propituje poziciju Hitlera u tadašnjem i u današnjem svijetu.  

Strategije manipulacije od toga su zločinca napravile lidera nacije koja ga je slijepo pratila, a što je dovelo do masovnih ubojstava, progona, stradavanja, a sad se, nakon snjeguljičarskoga sna, pojavio naizgled nemotivirano ispred jednog kioska, odjeven u prepoznatljivu uniformu. Roman i dramatizacija preispituju koliko treba ljudima kako bi od prividne bizarnosti napravili senzaciju, istražuju kako Hitler i danas može promijeniti svijet, bez obzira na deklarativno govorenje protiv nacizma, fašizma, kulta ličnosti, na snagu medija ili baš uz pomoć te snage.  

Dobitna je šifra predstave Opet On Dražen Čuček – naslovnoj je ulozi, hamletovski se pojavljujući u svakom prizoru, pristupio vrlo ozbiljno, fiksiran na posebnosti karaktera i Hitlerove postupke. Adolf Hitler postupno usvaja suvremene medijske i tehnološke kodove, od pranja odjeće od vremenskih naslaga u express-čistionici do pozivanja televizijske ekipe u kiosk u kojem na početku svoga povratka u civilizaciju spava i koji mu služi kao punkt za poslovne dogovore. Čuček kao Opet On koncentirano i glumački začudno prikazuje kako Hitler danas postupno nabavlja mobitel, kartice, potpisuje ugovore, postaje televizijska zvijezda. Producenti su uvjereni da je to što Hitler živi zapravo „totalna gluma“ i daju mu sve više prostora kako bi povisio gledanost televizijske kuće i YouTubea. U za nijansu predugoj predstavi gledatelji uočavaju promjene koje nastupaju u ljudima dok slijede takva „vođu“ kao medijsku zvijezdu. Nastaje Opet On – Hitlerov kult i hitleromanija na „medijskoj platformi“.  

U Komedijinu se ansamblu istaknuo i Fabijan Pavao Medvešek kao Frank Sawatzki, redatelj. U preobrazbi se dobro snalazi i Ana Magud kao tajnica „glumca“ Hitlera, a ističe se i Ivan Čuić kao Hans, glumac, koji je već pokazao transformacijske vještine, a ovdje u bizarnoj glumačkoj garderobi postaje Lady Trump.  

Predstava je (scenografija Darka Petrovića ističe velike stupove, a kostimografija Elvire Ulip sintetizira estradu i povijest) gotovo filmski kadrirana, pokazujući uronjenost u svijet medija, žurbe, izokrenute, a jedine stvarnosti. Okončava kako je i počela, mobiteliziranjem, gledanjem u zaslone, praćenjem poruka, društvenih mreža, tuđih života, dok stvarni život prolazi pokraj ljudi. Komedijska se satira gradi na nepredvidivostima i neočekivanostima, apsurdnosti situacija, nespojivosti prostora i vremena, bizarnim karakterima, izokrenutim zrcalnim slikama prošlosti i medijskih života; kroz zaslon kazališnoga ekrana svijet je tragično izokrenut u svojoj apsurdnosti.

Nedavno otvoren Studio Exit Teatra Exit, malen prostor s nakošenim gledalištem i nekoliko barskih sjedalica, za četrdesetak gledatelja nudi ekskluzivitet uranjanja u živote dramskih osoba, povijesnih osobnosti i glumačkih persona iz bliske vizure.  

Gledatelji poput voajera postaju dijelom intime, ulazeći u sobu-pozornicu i u novoj-staroj predstavi u novom prostoru Teatra Exit gledajući Dariju Lorenci Flatz kao Evu Braun, nakon sedamnaest godina ponovno u režiji Edvina Liverića. Prostor nudi dobar ulaz u sobu, sklonište Eve Braun, bunker u kojemu je kao Hitlerova ljubavnica i jednodnevna žena provela posljednje dane života, a u koji pogledom ulazimo kroz kadrirani prolaz, ulazeći okom u manji proscenij kad se glumica približi gledalištu i u nešto dublji prostor u koji su dijagonalno postavljeni krevet i sag. Redatelj i glumica i danas uspješno kreiraju predstavu bogatu filmskim reminiscencijama u detaljima, pogledu, šminkanju, skidanju i odijevanju, osmijehu, nudeći glazbene bisere i posebnosti koreografije. Razgovarajući s fiktivnim Hitlerom, nazivajući na telefon prodavaonicu cipela, mijenjajući boju glasa i kostime kad glumi životne situacije ili nikad proživljene uloge, Daria Lorenci Flatz u monodrami uvlači publiku u svoj svijet intime i neizvjesnosti, čuje se granatiranje, odjekuju bombe, naslućuje se kraj. Eva Braun predočuje priču o Hitleru i zaljubljivanju u njega, govori o njegovim postupcima, životu u sjeni, želji da završi rat i da otputuju u Ameriku, gdje je namjeravala postati glumica. Crnohumorna drama i predstava u jednom trenutku kao referenciju na sadašnjost dovode na scenu igračke vojnike koji pužu po podu i pucaju. Vrlo dobra gluma, poticajna režija, niz umjetničkih citata i asocijacija, kvalitetni kostimi Nataše Mihaljčišin i scenska rješenja uvrstili su monodramu Eva Braun na istaknutu teatarsku poziciju.

Obje se predstave bave inscenacijama demistifikacije jednoga mita i osoba koje prikazuju strahote nacizma i manipulacije pojedincima i masama.