Galliano u dvostrukoj ulozi

Rijetki su nastupi vrhunskih harmonikaša na zagrebačkim pozornicama pa je stoga nastup Richarda Gallianoa 3. ožujka u sklopu ciklusa Lisinski subotom bio pravo osvježenje, u potpunosti u skladu s ovogodišnjim sloganom ciklusa „Sve boje glazbe, sviđalo se to vama ili ne“. Iako je možda poznatiji među ljubiteljima jazz-glazbe i tanga, njegove zasluge za medijsko promoviranje glazbe za klasičnu harmoniku svakako treba uvažiti. Ovom prigodom osim kroz virtuozne izvedbe, Gallianoa smo upoznali i kao skladatelja.

Galliano i Komorni gudački orkestar
Slovenske filharmonije
Snimio Tugomir Hrabrić

Glavni dio programa činile su dvije Gallianoove skladbe, Mala francuska suita i Opale concerto, te obrade lako prepoznatljivih komada najužega dijela klasične glazbe. Ljeto iz Vivaldijevih Godišnjih doba, Bachovi Air, Menuet i Badinerie te Mozartova Alla turca zaista ne trebaju opširnije navođenje, a možda ih je baš zbog te prepoznatljivosti Galliano odlučio predstaviti u obradi za svoj instrument. Tri stavka Vivaldijeva Ljeta bila su konvencionalno obrađena, šteta je što izbor registara na harmonici nije uvijek odgovarao bogatoj teksturi gudačkog ansambla, čak i u trenucima kad se dobro pripremljen Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije tim obradama prilagodio. Spomenuti ansambl samostalno je izveo Bachov Air, i to u brzom tempu kojeg se ne bi posramili ni sljedbenici povijesno obaviještenih izvedbi. Nakon toga za potrebe izvedbe Menueta i Badinerie uslijedila je privremena promjena solističkog instrumenta jer je Galliano u ruke uzeo akordinu (harmonikon), neobičan instrument tipa melodike, ali s gumbićima kao na kromatskoj harmonici. Zadnja je pak obrada na programu bila kompozicijski najzanimljivija: odsječci iz Alla turca, solistička jazz-improvizacija i Debussyjev Clair de lune ukomponirani su u pluralističko djelo na tragu dviju Gallianoovih izvornih skladbi koje ujedinjuju utjecaje tanga, klasične i jazz-glazbe sa stalnim obrascima iz tradicionalne francuske bal-musette-glazbe, koja je praktički neodvojiva od francuske glazbe za harmoniku.

Iako i u maloj državi kao što je Hrvatska postoje vrsni virtuozi na klasičnoj harmonici, karizmom i lakoćom sviranja Richard Galliano uvijek će pridobiti publiku. Tri poziva na bis u Lisinskom bila su višestruko opravdana, a izvedba klasika kao što su Piazzollin Oblivion i Gallianoovi vlastiti La Valse à Margauxi, Tango pour Claude na najbolji su način upotpunili pretežno klasičan dio glavnoga programa.