Žene u glazbi

Nekada je zagrebačka publika rado odlazila na komorne koncerte u (sada) Hrvatski povijesni muzej, jer je to bila akustički ugodna dvorana. Stoga je dobro da taj muzej na Gornjem gradu ponovno otvara vrata slušateljima, koji okruženi umjetničkim slikama mogu uživati u glazbi. A koncert održan 19. siječnja doista je bio dokaz vrsna muziciranja, k tome još i sadržajno izrazito dobro osmišljena prigoda za upoznavanje skladbi žena koje su u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća krčile putove afirmiranja skladateljica, autorica glazbenih djela.

Pijanistica Ivana Jelača i violinistica Đana Kahriman, koje se mogu pohvaliti nizom osvojenih nagrada i nastupa, posvetile su pozornost Ženama u glazbi projektom predstavljenim prvo u Zavičajnom muzeju u Našicama u organizaciji Glazbene škole Kontesa Dora, a nakon zagrebačkog koncerta i u Dubrovniku 21. veljače.

Odabravši djela Dore Pejačević (1885–1923), Clare Schumann (1819–1896), Marie Theresie von Paradis (1759–1824) i Fanny Mendelssohn (1805–1847) predstavile su skladbe čije su temeljne oznake visoka razina nadarenosti i tehničkoga umijeća, ali skromnije oblikovne fakture, osim onih naše autorice glazbene moderne Dore Pejačević. O razinama nadarenosti dalo bi se raspravljati, a Clari Schumann nedvojbeno valja priznati vrlo visok stupanj skladateljskoga dara. Fanny Mendelssohn morala je odustati od skladateljstva i prihvatiti konvencije udane žene, pa i postati anonimna Fanny Hensel, kako bi njezin brat Felix Mendelssohn Bartholdy, genijalni majstor ali i privilegiran kao muškarac, mogao dobiti iscrpnu naobrazbu i društveno zasjati. Tek posljednjih desetljeća pokušava se ispraviti nepravda i skladbama Fanny otvoriti barem malo prostora za javno predstavljanje.

Đana Kahriman i Ivana Jelača u dubrovačkoj Saloči od zrcala predaju svoje Žene u glazbi
Snimio Vedran Levi

Walzer-Caprices, suita za klavir, op. 28 i Sonata za violinu i klavir u D-duru, op. 26, vrijedne su partiture Dore Pejačević. U interpretaciji Ivane Jelača i Đane Kahriman Dorina je glazba kvalitetom otkrila punu opravdanost brojnih izvedbi. Jednaku su pomnost i tehničku spremnost glazbenice pokazale i u izvedbama Triju romanci za violinu i klavir, op. 22 Clare Schumann, supruge slavnoga romantičara Roberta Schumanna i Sicilienne za violinu i klavir Marie Theresie von Paradis, kćeri visokog dužnosnika u imperijalnom savjetu kraljice Marije Terezije, glazbe koja plijeni osjećajnim melodijama i „slatkim“ harmonijama. Ivana Jelača, osim Dorinih klavirskih minijatura, prpošnih valcera, izvela je i dvije kratke klavirske sličice Fanny Mendelssohn, Nocturno u g-molu i Il Saltarello Romano, dva biserčića čiji se sjaj ogleda u nepretencioznoj osjećajnosti mlade ženske duše. Hvala glazbenicama na tom izboru!

Dvodnevni program Kontesa Dora knjižnici u pohode, realiziran u suradnji Dubrovačkih knjižnica i Udruge Sve ostalo je glazba, a uz potporu Grada Dubrovnika, počeo je predavanjem Što je čitala Dora? Dinka Župana, a sljedeće večeri nastavljen koncertom Žene u glazbi popraćenim izložbom s životopisima izabranih skladateljica. Tako su u čitaonici Narodne knjižnice Grad – popularnoj Saloči od zrcala – violinistica Đana Kahriman i klaviristica Ivana Jelača, inače potpisnica cjelokupne ideje, nadahnuto i raspoloženo izvele jednosatni koncert. Programom su predstavljene četiri skladateljice iz različitih povijesnih epoha, a širina njihovih talenata te skladateljskog zanata tim je izborom pokazala bitne različitosti. No sva četiri imena objedinjuje činjenica da su vremena u kojima su živjele bila teška za bilo kakvu vrstu ženske emancipacije te da su mnoge darovite osobe zaustavljene na margini društva.

Koncertna večer imala je odmjeren tempo događanja i odslušala se „u jednom dahu“. Zasluga je to zanimljiva spoja dviju vrsnih umjetnica, koje su frazirale muzikalno i uigrano te uživljeno i smisleno vodile svoje linije. Publika ih je nagrađivala srdačnim pljeskom pa su ponovile Sicilienne. A dodatna je vrijednost što nas je upoznala s gotovo nepoznatom literaturom, čime je koncert i edukativan. Bitnu ulogu odigrao je sam prostor, saloča u dubrovačkoj palači. Mnogi su slični interijeri u bogatoj dubrovačkoj povijesti bili rasadnici kulture i novih ideja te su odgojili mnoga imena pa tako i skladateljicu Jelenu Pucić Sorgo. I četiri odabrane skladateljice s programa sigurno su odrastale u sličnim miljeima, što je atmosferu na ovom koncertu proželo romantičnom i nostalgičnom niti. U svakom slučaju, idući mokrim i pustim dubrovačkim ulicama nakon koncerta, jedno smo morali zaključiti: koncert bi se trebao ponoviti u toplije doba godine, i to u Kneževu dvoru! To svakako zaslužuju i Đana Kahriman i Ivana Jelača, kao i neka nova publika.