Podnošljive teškoće odrastanja

Dugometražni prvijenac Grete Gerwig s naslovom Lady Bird film je o odrastanju, točnije, bavi se srednjoškolskim dobom protagonista. Već površan pogled na ostvarenja koja možemo smjestiti u navedene okvire navodi nas na određene arhetipske obrasce što korespondiraju sa sasvim realnim obrascima američkoga srednjoškolskoga sustava, ali i s tinejdžerskom potragom za vlastitim identitetom, integritetom i dignitetom. No iako ne izbjegava arhetipsku strukturu, film Lady Bird neprestano izmiče očekivanjima, što ga čini vrlo svježim ostvarenjem ne samo u zadatim žanrovskim sustavima već i u suvremenoj američkoj kinematografiji. Stoga ne čudi ni niz nominacija i nagrada, od čega čak pet nominacija za prestižnu nagradu Oscar: u kategoriji najboljega filma, redatelja, originalnog scenarija te najbolje glumice i najbolje sporedne glumice.

Film Lady Bird nominiran je za pet Oscara

Pritom ne treba zaboraviti da je redateljica i scenaristica Greta Gerwig karijeru započela kao glumica tijekom prošloga desetljeća – nakon što nije primljena na dramaturgiju – a njezin se rad vrlo brzo protegnuo i na koscenarističke i koredateljske angažmane s Joeom Swanbergom, nezavisnim filmskim autorom. U ovome je pak desetljeću surađivala s filmašem Noahom Baumbachom, a njezin je brzi uspjeh zacijelo omogućio i nastanak samostalnoga redateljskog i scenarističkoga prvijenca. Lady Bird je priča o sedamnaestogodišnjoj Christini McPherson (Saoirse Ronan), djevojci koja radije bira ime Lady Bird, školuje se u katoličkoj srednjoj školi u kalifornijskome gradu Sacramentu i ima turbulentan odnos s majkom Marion (Laurie Metcalf) te znatno sređeniji s ocem Larryjem (Tracy Letts). Lady Bird nije uspješna učenica, što smo već vidjeli u mnogim filmovima adolescentske tematike. Prijateljica joj je punašna Julie (Beanie Feldstein), a veze s mladićima Dannyjem (Lucas Hedges) i Kyleom (Timothée Chalamet) daleko od potpunih. No njezino je propitivanje svijeta, odrastanja i mogućnosti fakultetskoga obrazovanja daleko od uvriježenoga, a tek kasniji odlazak iz Sacramenta u New York donosi i pomirenje s majkom.

Gerwigova pritom spretno izbjegava žanrovske klišeje. Tako školska miljenica Jenna (Odeya Rush) nije suprotnost protagonistici, a hispanoameričko se podrijetlo brata Miguela (Jordan Rodrigues) i ne razjašnjava. I maturalna je večer sve samo ne očekivana pa je jasno koliki je žanrovski odmak ovoga filma. Kako su srž Lady Bird ipak obiteljski odnosi, kao i protagonističino traženje mjesta u svijetu oko nje, ne treba nas čuditi ni složena kontekstualna mreža koja će dotaknuti školski mjuzikl, vjerske postulate, spolnu orijentaciju, očevu nezaposlenost, razmišljanja o fakultetskom obrazovanju kao i televizijski percipirane američke vojne napade na Irak tijekom godine 2002, u koju je radnjom smješten ovaj film. Gerwigova u redateljskom rukopisu apostrofira karaktere likova, njihove odnose i mijene, pa se ritam Lady Bird čini sporijim, no u suradnji sa snimateljem Samom Levyjem i montažerom Nickom Houyom učinkovito održava gledateljevu pozornost, sugerirajući emocionalne naglaske i tek ponekad stilizacijske postupke nenametljive simboličnosti.

Glumcima pak dopušta vlastiti izričaj tek uz nenametljivo vodstvo pa ne čudi da je većina likova izrazito uvjerljivih tumačenja. Istaknimo Tracyja Lettsa kao brižnoga oca nagrižena depresijom i Beanie Feldstein kao odanu prijateljicu, dok su vrhunske dosege ostvarile Saoirse Ronan i Laurie Metcalf. Potpuno u skladu sa zadanim karakterima likova, obje su im pridodale i dimenziju izrazite životnosti, poput zamalo dokumentarnoga tumačenja odnosa kćeri i majke te iskričavosti tinejdžerske egzistencije.

Nedvojbeno uspjelo ostvarenje, film Lady Bird dobio je i izrazito afirmativne kritičarske osvrte, čiji se naglasci na filmsku cjelinu, režiju i scenarij Grete Gerwig te glumu Saoirse Ronan i Laurie Metcalf poklapaju i s nominacijama Američke filmske akademije. U žestokoj konkurenciji za svaku od nominiranih kategorija teško je prognozirati hoće li se redateljica i dvije glumice okititi i kipićem Oscara, ali je jasno da je Lady Bird cjelinom, građom, kontekstom i svježim pristupom iznova proširio granice filma o odrastanju, a svakako i filmova srednjoškolske tematike.