Petar Pan hrvatske kazališne kritike

Zatekla nas je vijest da je 26. veljače u rodnom Zagrebu umro Želimir Ciglar, naš dragi prijatelj, vrhunski kolega, dugogodišnji suradnik Vijenca, član redakcije časopisa Hrvatsko glumište, jedan od najboljih hrvatskih kazališnih kritičara, senzibilan umjetnik, originalan književnik, hrvatski branitelj, radu sa studentima posvećen profesor. Rođen 1962, studirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a diplomirao je Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Više od trideset godina djelovao je kao kazališni kritičar, obilježivši dugogodišnje razdoblje slavne kulturne rubrike Večernjega lista, pišući osim za naš dvotjednik i za Hrvatsko slovo, portal Kulisa.eu, surađujući i u časopisima The Bridge/Most, Kazalište... Kazališne kritike oblikuje kao sintezu čvrstoga stava, maksimalne stručnosti, lucidne argumentacije i blagosti te duhovitosti. 

Želimir Ciglar (desno) bio je jedan od najboljih hrvatskih kazališnih kritičara. U preko trideset godina publicističkog rada obilježio je dugo razdoblje slavne kulturne rubrike Večernjega lista, a u Vijencu je bio jedan od najistaknutijih suradnika

Ciglarova zadnja kritika

Radeći kao lektor hrvatskoga jezika od 2009. do 2011. tri semestra sa studentima hrvatskoga jezika i književnosti u Republici Makedoniji, na Sveučilištu „Svetog Ćirila i Metoda”, na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski” u Skopju, pokrenuo je blog https://zciglar.wordpress.com za studente, kao sredstvo učenja i komunikacije, i internetski portal https://www.kroatisti.mk, kao novinarsku radionicu. Suautor je i Male makedonsko-hrvatske čitanke.

Uspješan je i kao književnik. Za roman za tinejdžere Decameron za golobrade pustolove, koji tematizira potragu sina za ocem, nagrađen je Nagradom „Mato Lovrak“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. S mjestom radnje u zagrebačkom predgrađu,  intrigantne niti „dječjih nestašluka, prvih ljubavi, dvojbi i nesporazuma s roditeljima“ raspoređene su u originalnu i zanimljivu knjigu punu humora i ljubavi. Strukturiran u poglavlja prema Deset Božjih zapovijedi, Ciglarov Decameron bazira se na pronalasku očeva dnevnika i na tajni nestanka iznenada jednoga dana, u društvu s kujicom Linom. Ciglar majstorski gradi ozračje ljubavnih, prijateljskih  obiteljskih događanja.

Želimir Ciglar bio je i stipendist Ministarstva kulture za roman Šutnja koji već u naslovu dotiče jedan od naših najvećih problema i trajnih i stalnih fenomena.

Želimir Ciglar bio je uspješan i kao pisac

Od djetinjstva posvećen glumi, radio je i kao scenski dinamičan glumac vrhunske dikcije i lijepoga glasa te poznavatelj brojnih glumačkih i lutkarskih metoda i tehnika u Zagrebačkom kazalištu lutaka i kao dramski pedagog u Zagrebačkom kazalištu mladih te u više hrvatskih kazališta i institucija. Polaznici njegovih dramskih radionica ističu njegovu veliku pripremljenost za svaki susret, radost rada s mladima i upućivanja u tajne kazališne umjetnosti te naglašavaju da im je bio najdraži dramski pedagog. Sudjelovao je na nizu znanstvenih i stručnih simpozija, seminara i radionica na kojima se isticao argumentiranim i dinamičnim, angažiranim raspravama, kao i na tribinama Matice hrvatske.

Posljednjih je godina radio kao viši stručni suradnik – voditelj kazališne djelatnosti u Centru za kulturu Trešnjevka, a u CeKaTe-u je vodio i Dramsku radionicu TNT te se istaknuo na svim umjetničkim i produkcijskim područjima, od dramske pedagogije do fotografije. Cijeli život posvetio je svojoj obitelji i svojim najdubljim pozivima, glumi, kazalištu i književnosti.

Bio je član Matice hrvatske, Hrvatskoga društva dramskih umjetnika, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa.

Na vijest o odlasku Želimira Ciglara hrvatska kulturna javnost izražava veliku bol i osjećaj beskrajne tuge zbog velike praznine koja je nastala u umjetničkim, književnim, uredničkim i novinarskim krugovima.

U svojoj je predzadnjoj kritici u Vijencu, pod naslovom Petar Pan hrvatskoga glumišta, objavljenoj 31. listopada 2017, o monodrami Žarka Potočnjaka Zvjezdani trenutak Josipa Bizjaka zapisao: „Potočnjak je dokazao da može i bez Viteza i bez Brankova, ali je isto tako jasno da mu nedostaju i da njihova mjesta u njegovu životu nikada nitko neće popuniti.“

Mjesto Petra Pana hrvatske kazališne kritike, književnosti i kazališta, našega kolege i prijatelja Želimira Ciglara nikada nitko neće popuniti. Kao čovjek Želimir Ciglar bio je osoba velike inteligencije, karakteran i topao, iznimno civiliziran, ugodne pojavnosti, šarmantan, urban, vedar, radoholičar, uvijek spreman na razgovore o umjetnosti, znatiželjan, neposredan, sa zainteresiranim pogledom, džentlmen, istodobno plemenit i sjetan, duhovit i melankoličan, pun energije i životne radosti koju je prenosio nama, svojim prijateljima i kolegama u svakodnevnim susretima i u kazalištu koje je toliko volio i iznimno mu se, ludički i glumački, posvećeno radovao. Zbogom, Želimire!