Gostovanje za pohvalu

Tri koncerta u tri večeri, 20, 21. i 22. veljače, u tri grada, i to u Zagrebu, Beču i Salzburgu, pa k tome još i u tri povijesno tako važne koncertne dvorane (zagrebački HGZ, Zlatna dvorana bečkog Musikvereina i Velika dvorana salzburškog Mozarteuma), pothvat je kojim se može pohvaliti malo koji orkestar. Ostvario je to Hrvatski komorni orkestar (HKO) sastavljen pretežno od mlađih glazbenika, koji od utemeljenja prije trideset godina vrlo angažirano izvodi bogati program djela stranih i hrvatskih skladatelja, nastupa pod ravnanjem uglednih dirigenata i trajno uključuje soliste. Otkako je pozicija šefa dirigenta povjerena maestru Miranu Vaupotiću, koji se uspješno afirmira na međunarodnim koncertnim podijima, HKO bilježi nedvojbeni uspon u odnosu na zahtjevnost programa kao i u odnosu na izvedbenu razinu.

Solisti, HKO i Cantores Sancti Marci u HGZ-u
Snimio Tugomir Hrabrić

Upravo zahvaljujući Vaupotićevu međunarodnom ugledu uslijedio je poziv za gostovanje u najuglednijim austrijskim dvoranama, i to u okviru ciklusa Schwingungen (Titraji), koji kao koncertnu sezonu u Musikvereinu i u Mozarteumu organizira IMK (Internationale Musik und Kulturförderung – Međunarodna glazbena i kulturna promocija) na čijem je čelu južnokorejska voditeljica Meehae Ryo. U pisanom obraćanju posjetiteljima priredaba ciklusa koji obuhvaća 28 koncerata u bečkom Musikvereinu s ukupno 200 koncerata godišnje u Austriji, voditeljica ističe namjeru IMK-a kojom se na svjetskom planu želi „povezivati kulture, različite dobne grupe i različite tradicije kako bi se s pomoću glazbe postiglo miroljubivo jedinstvo i povezivanje ljudi u svijetu te zbližavanje cjelokupnog čovječanstva u ljubavi Božjoj, dobroti i uzajamnom poštovanju“. Doista, lijepo sročene namjere koje, posebno u Austriji, podupire Austrijska udruga umirovljenika, a zacijelo i mnoge druge organizacije, jer su oba koncerta, jednako u Beču kao i u Salzburgu, iako su održana u popodnevnim satima, bila odlično posjećena i obje su dvorane bile popunjene gotovo do posljednjeg mjesta.

Navedeno povezivanje kultura otkriva se i u sastavu solista koji su s HKO-om nastupali, a program predstavljen na sva tri koncerta bio je stalan u okvirnim djelima te promjenljiv u središnjim skladbama, odnosno uključenim solističkim koncertima. Prvu večer praizvedena orkestracija rukopisnog particella Blagoja Berse, njegove skice za orkestar naslovljene Smrti dvorske lude, op. 35 (La morte del Buffone / Der Tod des Hofnarren), koju je Bersa zapisao 1903. u Grazu kao programno zamišljenu simfonijsku pjesmu, a čiju je orkestraciju dovršio mladi skladatelj Ivan Končić, ponovljena je na koncertima u Austriji kao i izvedba Requiema u d-molu, KV 626 W. A. Mozarta. Bersina dramatično intonirana priča o dvorskoj ludi koja umire zabavljajući dvorjane, a oplakuje ga samo njegova kći, glazba s očitim uzorima vagnerovsko-strausovske provenijencije, primana je s pozornošću i ispraćivana pljeskom odobravanja.

U drugom dijelu koncerta izvođen Mozartov Requiem popraćen je na svim koncertima pravim ovacijama. Uz HKO sudjelovao je zagrebački amaterski mješoviti zbor Cantores Sancti Marci, koji je pjevao koncentrirano i pouzdano, dinamički diferencirano i stilski primjerno, čemu se uvjerljivo pridružio i kvartet solista, južnokorejska sopranistica Eunsie Hong, armenska mezzosopranistica Sofia Tumanyan, španjolski tenor Moisés Molín te u Zagrebu hrvatski bas Ivica Čikeš, a u Austriji austrijsko-američki bas-bariton Steven Scheschareg. Članovi HKO-a u svim su pojedinostima, jednako u orkestralnim solima kao i u skupnom muziciranju, u svim izvedbama, pa i u pratnjama solističkih koncerata, dokazali visoku profesionalnu svijest i odgovornost za nastupe u tako uglednim dvoranama.

Solisti koje je pozvao organizator, južnokorejska violončelistica Youngeun Kim s izvedbama Boccherinijeva Koncerta za violončelo i orkestar u D-duru, br. 6, G479 (Zagreb) i Varijacija na rokoko temu Čajkovskog (Beč) te talijanski pijanisti Marco Sollini i Salvatore Barbatano, koji su u Salzburgu interpretirali Mozartov Koncert za dva klavira u Es-duru, KV 365, imaju doduše mnogo „zvučnije“ životopise od onoga što su zvučno doista i pokazali. Što se zagrebačkih izvođača tiče, možemo reći da su na gostovanju osvjetlali obraz sebi, gradu i državi koju su zastupali, a to uvelike pridonosi uspjehu.