3000 jezika pred izumiranjem

U povodu Međunarodnog dana materinskog jezika Hrvatski PEN organizirao je tribinu pod naslovom Tuđe i naše o prevođenju i promicanju književnosti, ponajprije pjesništva. Uz moderaciju predsjednika Hrvatskoga PEN-a Tomice Bajsića, o obogaćivanju jezika poezijom i njezinim prevođenjem razgovarali su književna prevoditeljica Lea Kovács, pjesnik i prevoditelj Goran Čolakhodžić i pjesnikinja Sanja Baković.

Lea Kovács, Goran Čolakhodžić, Tomica Bajsić i Sanja Baković 
Snimio Mirko Cvjetko

Kako se jezici mijenjaju pod utjecajem drugih jezika i kultura, plastično se očituje na primjeru mađarskoga jezika nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, istaknula je Lea Kovács. U mnogim je državama mađarski postao manjinski jezik, a s vremenom su se razvile nove varijante mađarskog koje sada u standardni mađarski unose nove pojmove i obogaćuju ga. Do kontakta različitih jezika i kultura dolazi i prevođenjem, a medij je prevoditelj, pojedinac na kojemu je velika odgovornost, smatra Kovács. Ako je dovoljno hrabar, i on može obogatiti vlastiti jezik, poručila je, a s time se slaže i Čolakhodžić. Prevođenje poezije za njega je intimni razgovor s pjesnikom i njegovom poetikom, njime se može razmicati granice vlastita jezika, poigravati sintaksom, uvoditi dijalekte ili novoskovane riječi koje će se izvrsno uklopiti, iako ih nema u rječniku. Mnogi se boje prevoditi poeziju, no njemu osobno, kako kaže, leži baš takvo prevođenje jer nudi veći prostor slobode. Može se posvetiti jednoj pjesmi, sagledati je, odrediti granice njezina kozmosa i unutar tih, uglavnom vrlo širokih granica, dati nešto što bliže i što vjernije originalu. Pritom je najvažnije poznavanje materinskog jezika. Ta osjetljiva djelatnost leži u rukama dobronamjernoga prevoditelja, koji bi trebao biti erudit ili barem raspolagati širokim znanjem o svijetu, ne samo o književnosti, te biti slobodna i znatiželjna osoba koja se neće plašiti svojih rješenja, nego ih znati objasniti, rekao je Čolakhodžić.

O promoviranju pjesništva u suvremenim prilikama govorila je pjesnikinja Sanja Baković, koja je pokrenula projekt Odvalimo se poezijom. Svakodnevno je na društvenoj mreži objavljivala poeziju koja joj se sviđala i tijekom dvije godine pridobila mnogo pratitelja, a projekt je zaživio i u opipljivom svijetu pa je u nekoliko navrata u Zagrebu i u svom rodnom Bolu na Braču organizirala tribine, čitanja i pjesničke susrete. Nastoji se što više približiti ljudima koji se kroz svoju izobrazbu i profesiju nisu susretali s poezijom i pridobiti ih, stvoriti nove čitatelje izvan uskih elitnih krugova. To dobrim dijelom ne bi bilo moguće da nema posredovatelja drugih svjetova, odnosno prevoditelja, podsjetila je na kraju Sanja Baković.

Međunarodni dan materinskog jezika utemeljio je UNESCO 2000. sa svrhom promicanja jezične i kulturne raznolikosti te višejezičnosti. Datum 21. veljače odabran je jer je na taj dan 1952. u Dhaki, glavnom gradu tadašnjeg istočnog Pakistana, izbila demonstracija protiv vladine odluke da urdski jezik postane službeni. Urdski je bio jezik vladajućeg sloja, a govorilo ga je samo tri posto stanovništva, dok je materinski jezik više od 56 posto ukupnog stanovništva zapadnog i istočnog Pakistana bio bengalski.

Međunarodni dan materinskog jezika prilika je da se prisjetimo činjenice da polovici od oko šest tisuća jezika u svijetu prijeti izumiranje, ali i da je poznavanje stranih jezika ključ za međusobno razumijevanje i poštovanje. Osobita se pozornost posvećuje manjinskim jezicima s manje od deset tisuća govornika. Mnogi jezici s manje od stotinu govornika nisu čak ni dokumentirani, upozorava UNESCO.

Dan materinskog jezika prilika je i nama u Hrvatskoj da razmislimo o statusu i položaju svoga hrvatskoga jezika, kako njegove standardne inačice, tako i različitih lokalnih i regionalnih idioma, od koji su mnogi također ugroženi.

U skladu s jednim od temeljnih dokumenata Međunarodnoga PEN-a i njegova Odbora za prevođenje i jezična prava – Manifesta iz Girone Hrvatski se PEN svake godine posveti nekom od aspekata očuvanja jezične kulture i raznolikosti. Kako je podsjetio Tomica Bajsić, dosad se raspravljalo o prevođenju i dvojezičnosti, o osobnim svjedočanstvima odrastanja u jeziku, o jeziku i ideologiji te o odnosu slike i riječi.