Stvaralac klapskih standarda

Na dan sv. Vlaha (3. veljače) Dubrovčani su imali još jedno slavlje jer je te večeri u Kazalištu Marina Držića održan obljetnički koncert Krešimira Magdića. Pored svih ostalih kulturnih događanja priređenih za Gradu najvažniju festu, obilježavanje pedeset godina bogata Magdićeva stvaralaštva zauzelo je posebno mjesto. Nadamo se da će ova iznimna večer doživjeti barem jednu reprizu, recimo u Zagrebu.

Širina stvaralaštva i interesa Krešimira Magdića dotaknula je brojne sfere, kako stvaralačke tako i obrađivačke. Nemalen je i njegov melografski doprinos pučkom sakralnom i svjetovnom glazbenom folkloru osobito s juga Hrvatske, čime se od zaborava, možda u zadnji čas, sačuvala vrijedna kulturna baština. Briga o hrvatskoj glazbi i stvaranje nove Magdića svrstavaju u zaista dragocjene osobe, što je rezultiralo brojnim nagradama tijekom proteklih pedeset godina.

Krešimir Magdić i Jakša Fiamengo
Snimio Željko Tutnjević

Trinaest klapa sudjelovalo je na ovoj svečanosti. To su bile zagrebačke klape Armorin, Cesarice, Ćakulone i Grdelin, dubrovačke Amfora, Atlant, ženska klapa FA Linđo i Skontradura, zatim klapa Subrenum iz Župe dubrovačke, Oštro iz Konavala s lijeričarom Ivom Letunićem, Basca iz Baške Vode, Neverin iz Kaštela Lukšića i Sinj iz Sinja sa solisticom Paulinom Đapo. Osim klapa, u programu su sudjelovali članovi komornog orkestra DSO-a kojim je ravnao Slobodan Begić te dramski umjetnici Mirej Stanić i Frane Perišin, koji su najavili program i sudjelovali u nekoliko točaka.

Večer je započela reprodukcijom dva broja (U pohvalu gradu Dubrovniku s recitatorom Marom Martinovićem i Degl’Ivelliove Himne sv.Vlaha) s nosača zvuka Cappella Ragusina / Klapa Linđo pod naslovom Zlatno doba Dubrovnika iz 1987, čiji je obrađivač i producent Krešimir Magdić. Potom se prisutnima obratio gradonačelnik Mato Franković, nakon čega je slijedio program podijeljen u dva dijela. U prvom smo čuli starije Magdićeve radove, omiške skladbe te obrade, a u drugom trinaest Magdićevih skladbi na stihove Jakše Fiamenga.

Na temelju odabranih naslova mogli smo doživjeti raznolikost skladateljske invencije Krešimira Magdića, a s njihovim interpretacijama bogatstvo glazbenog izričaja brojnih sudionika. Klape su se predstavile jednom, dvjema, a neke trima pjesmama, mahom pomno razrađenim i nadahnuto otpjevanim. Zasluge, dakako, pripadaju i njihovim voditeljima, koji nažalost nisu navedeni u programu.

Posljednja točka na programu bila je skladba Misao svijeta iz djela Hommage a S. S. Kranjčević nastala u ratno vrijeme, a praizvedena 22. prosinca 1991. u crkvi Male braće. U njoj su sudjelovale sve klape. S impresivnom pozadinom od stotinjak pjevača, publici su se na kraju koncerta obratili oni kojih je rad presudan za tu večer. Dakle, sam slavljenik, zatim Jakša Fiamengo, čijih je tridesetak pjesama Magdić dosad uglazbio, te Mijo Stanić, ravnatelj Omiškog festivala, na kojemu Magdić sudjeluje od 1970.

Slušajući koncert nametnuo se zaključak da je Magdić zapravo odredio standarde klapskoga pjevanja koji odudaraju od šablonskog i komercijalnog kojemu često svjedočimo. Dakle onoga koji na najbolji način spaja tradiciju i današnje vrijeme u kojemu Krešimir Magdić – dobrim dijelom obilježavajući ga – iskače veličinom.