Sekiracija s razlogom

Već neko vrijeme razmišljala sam o sekiranju, sekiraciji i svemu što izvire iz tih ne samo riječi nego i pojava – i nikako da napipam onu nit koja će razvezati klupko. Katkada imaš naslov u glavi, a nemaš tekst, a katkada imaš u glavi tekst, a nemaš naslov. I sada sam, kao i uvijek, napravila sve predradnje prije pisanja teksta, no dalje od tapkanja na mjestu nisam dospjela. Počnem ovako, počnem onako, no ne ide. A onda mi je pomogao jedan vlastiti tekst, u kojem sam nekoliko puta pogriješila, pa premda je dok ovo pišem do Pepelnice ili Čiste srijede (ove godine 14. veljače) ostalo još desetak dana, sva je prilika da će ljudi tada više misliti o Valentinovu kao o Danu zaljubljenih (i konzumerizmu sklonih) nego o postu i nemrsu, a još manje o posipanju pepelom, kao što se, eto, ja pepelom posipam već sada. Istini za volju, neće biti da su mi svi grijesi baš smrtni, no mene i oni neznatniji žuljaju, tište, sekiraju i uzrujavaju, pa ću vam iz toga i takva ugođaja odaslati tekst koji je u pravoj sekiraciji i nastao. I to u onom dijelu njezina značenja koji se odnosi na uzrujavanje, živciranje, nerviranje, ljutnju (na samu sebe), zabrinjavanje, grizodušje i sl., a manje na gnjavažu, zanovijetanje, smetanje, dosađivanje, dodijavanje, zadirkivanje, nesnosnost itd. Naime, glagol sekirati (koga) ili sekirati se rasprostro se vrlo široko, pa pokriva sva značenja koja sam nabrojila. Zacijelo prvi dio popisa koji se odnosi na uzrujavanje i žderanje same sebe zbog propusta i pogrešaka više pogađa mene, a ovaj drugi – gnjavaža i dodijavanje – možda ovim tekstom pogodi vas. No da vidimo o čemu je riječ! 

Poznato je da smo i mnoge tuđice latinskoga podrijetla često primali preko njemačkoga jezika, pa je tako i u ovom slučaju. Od lat. siccare, siccus, sušiti, suh, tal. seccare, zanovijetati, dosađivati, dodijavati komu, gnjaviti koga, uzrujavati koga, aust.-jnjem. sekkieren, dobili smo već udomaćeni glagol sekirati. Osim u ovom obliku, imamo i niz izvedenica, i to poglavito ondje gdje je njemački nekoć bio vrlo živ, pa onda i lokalno „iskrivljen“: sekirati (se), sikirati (se), sjekirati (se) – sve u slavonskim govorima i sa značenjem: zabrinjavati (se), živcirati (se), nervirati (se), gristi (se), ljutiti (se); brižnost, briga, zabrinutost itd. S obzirom na situaciju koja me i potaknula na pisanje ovoga teksta, bliža sam u ovom trenutku povratnim glagolima (dakle, da kinjim i grizem sebe) nego prijelaznima, tj. dodijavati, dosađivati komu, gnjaviti, uzrujavati koga, ljutiti se na koga, gristi koga. Sekantan (tal. seccante) jest čovjek dosadan, neugodan, nesnosan, nepodnošljiv, napastan, sitničav, razdražljiv, nervozan, suhoparan, zajedljiv, ukratko – prava sekatura, udav koji bi umorio i konja i junaka. A tek sekantna baba! Samo usput, koliko god u obliku sjekirati se vidjeli prije svega pučku etimologiju, ni ona nije baš bez pameti. Naime, lat. seccare u prasrodstvu je i s glagolom sjeći.

I onaj koji gnjavi (davi, muči, dosađuje, otežava, ometa) ima u osnovi ie. korijen *gneu-, stiskati, gnječiti, gnjesti, pa se onda odmah zna kad vas takav dohvati što će od vas ostati. Jer takav je čovjek gnjavator, pa vas stišće, pritišće i davi sve jače, a ne zaboravimo da i gnjev potječe od korijena ­*­gen-, stiskati, gnječiti, pa gnjev i ljutnja munjevito rastu ako gnjavator ne postiže ono što je naumio ili ako mu posao, po njegovu mišljenju, ide presporo. Tada će vas gnjaviti i mijesiti do iznemoglosti. No gnjaviti ne mora nužno samo čovjek. Može to npr. biti i kašalj (gnjavi me već dugo, postao je pravi gnjavež, davež i gnjavaža).

Kako rekoh, u mojoj sekiraciji (neki stari ljudi kažu i sekiranciji) nema ni primjese dosade, gnjavaže, još manje zadirkivanja koga, ali zato ima živciranja i žderanja same sebe što su mi se u tekstu o vešeraju (prethodni Vijenac) potkrale neke pogreške. A da sam bolje otvorila oči, mogla sam proći i bez toga. Naime, ja sam Šulekovu i Štoosovu ulicu smjestila na (razgovorno) Peščenicu, no moj me precizni muž upozorio na to da je to područje općine Maksimir, a ne Peščenice (ona se pruža južno od tramvajske pruge u Zvonimirovoj ulici). Osim te materijalne pogreške, u tekst su se uvukle i one koje potpadaju pod lapsus calami. Napisala sam da je Pavao ­Štoos skončao u Topuskom, a treba: u Pokupskom. Zamjena desne i lijeve ruke na tipkovnici. Potom su dvije istovrsne pogreške nastale zato što mi slova već neko vrijeme „bježe“. Tako mi je ispalo jedno „u“ u riječima laundromat, što leksikograf Željko Bujas u svojem englesko-hrvatskom rječniku navodi kao američki naziv za samoposlužnu praonicu rublja (u tekstu pogrešno piše landromat), kao i launder cash, launder money, što je otišlo, pogrešno dakako, kao lander i sl. Ne bih rekla da sam se prepala tih velikih prevarantskih igrača koji peru novac, prije će biti da mi vid već osjetno slabi, a da priupitam nešto i gerontologe, možda bi mi preporučili i neki sveobuhvatniji pregled. Ne pitam ih.

Ipak, još sam dovoljno skrupulozna da svoje pogreške priznam i da za sobom očistim sve svinjarije. Hoteći da u svim tiskovinama bude što manje netočnosti, pozivam i druge na blagi posip pepelom (ako je zaslužen), premda sumnjam da će se itko tom pozivu odazvati. Znam, naime, kakve tekstove dobivam na lekturu …

Na kraju, što još mogu reći ili učiniti (u svoju obranu)? Mogu, dakako, reći da ja nisam Homer niti se s njim uspoređujem, ali mi pada na um onaj Homer koji je kadšto znao zadrijemati pa pogriješiti. Ja ne samo da sam zadrijemala nego sam i propisno zahrkala. Što da radim? Uglavnom ništa. Tek dignuti čašu sekta (njem. Sekt, fr. vin sec, tal. vino secco, suho vino) i tako nazdraviti i zahvaliti svojem životnom tovarušu na dobrohotnom upozorenju. Kaže: da si mi tekst pokazala prije objavljivanja, ne bi sada trebala ništa ispravljati. No, s druge strane, u što bih onda tako ljupko mogla umotati tekst o sekiraciji sa svim njezinim značenjima?!