Izazovi slobodnog tržišta

Od osnutka samostalne države Hrvatske do danas nije postignut društveni konsenzus o odnosu slobodnog tržišta i države. Vrlo se često polazi od toga da se odnos podrazumijeva, u smislu da smo se odlučili za slobodno tržište, a država je tu kako bi određivala pravila igre i kontrolirala poštuju li se pravila igre. Takva idealizirana situacija ne postoji nigdje u svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj. Zajednice, svaka za sebe, traže optimum odnosa slobodnog tržišta i države kao regulatora, djelomičnog vlasnika/poduzetnika te institucije koja se nerijetko utječe intervenciji u gospodarski život, što se naziva slobodnim tržišnim odnosima.

Sudionici panela u MH: Mladen Vedriš, Višnja Starešina, Ivica Nuić, Damir Zorić, Miodrag Šajatović Velimir Šonje i Davor Majetić
Snimio Mirko Cvjetko

U Hrvatskoj je izražen sukob između ekonomskih liberala, s jedne strane, i zagovornika ekonomske škole koja ne bi sve prepuštala slobodnom tržištu, s druge strane. Pri tome vrlo često svjedočimo isključivosti, nedostatku slušanja, uvažavanja i dijaloga. Svjetska praksa pokazuje da su najuspješnije one države u kojima postoji optimalna kombinacija slobodnog tržišta i državne intervencije. Uvažavajući globalne okolnosti i trendove, kreatorima ekonomskih politika i političarima općenito treba ponuditi kriterije i rješenja za stvarne situacije koje se pojavljuju u Hrvatskoj.

Staza s preponama

Što se podrazumijeva pod slobodnim tržištem?, Koje su dopuštene aktivnosti države u odnosu na slobodno tržište?, Što je to nacionalni interes u ekonomiji?, samo su neka od pitanja o kojima se raspravljalo 2. veljače na okruglom stolu Slobodno tržište i nacionalni interesi, u organizaciji Odjela za gospodarstvo Matice hrvatske.

U raspravi su sudjelovali Mladen Vedriš, profesor Pravnoga fakulteta u Zagrebu, Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, Višnja Starešina, kolumnistica tjednika Lider, Ivica Nuić, pročelnik Odjela za gospodarstvo Matice hrvatske, Damir Zorić, gospodarski tajnik Matice hrvatske te Velimir Šonje, ekonomski analitičar, a panel je moderirao Miodrag Šajatović, glavni urednik tjednika Lider.

Odmah je na početku Damir Zorić rekao da je Matica hrvatska ove godine u svojoj 176. godini. Mnogi znaju da je iz Matice proisteklo Društvo hrvatskih književnika, no malotko zna da je iz Gospodarskog odbora Matice hrvatske proistekla i Hrvatska gospodarska komora, rekao je Zorić objasnivši zašto je Matica pravo mjesto ra razgovor o ključnim gospodarskim pitanjima.

U prvom dijelu panela Šajatović je upitao sudionike što je prema njihovu mišljenju slobodno tržište, a što nacionalni interes.

Ekonomski analitičar Velimir Šonje rekao je da ovakva tema često izaziva emocije i sukobljavanja, a da se zapravo, kada se dublje promisli, može doći do analitičkih razina koje će pokazati da je riječ o prožimanju države i slobodnoga tržišta. „Slobodno tržište treba vrlo pametno kroz regulaciju i funkcioniranje institucija uravnotežiti, tako da gospodarstvo daje ono najbolje što može. Ne postoji slobodno tržište bez konkurencije. Slobodno tržište nije nešto što nastaje isključivo spontano. Kad imate spontanitet, a nemate instituciju, onda će onaj koji uđe prvi i ima moć monopolizirati tržište. Tu već vidimo kako se država, regulacija i funkcioniranje dobroga slobodnog tržišta međusobno prožimaju, a konačni je cilj da ljudi dobiju što bolje proizvode i usluge po što pristupačnijim cijenama. Nacionalni interes ne može se svesti samo na to da što veći broj potrošača dobije što bolje proizvode i usluge po što nižim cijenama, nego ga treba šire definirati. Nacionalni je interes ravnopravnost članova društva i pravnih osoba. Da bi pravne osobe i građani bili ravnopravni, moraju biti u situaciji da mogu jedni drugima konkurirati“, rekao je Šonje.

Mladen Vedriš je ravnopravnost unutar svake države odnosno mogućnost poticanja konkurencije njezinih gospodarskih subjekata usporedio s nogometnom ligom. „Vrlo je vjerojatno da u toj nogometnoj ligi nemaju iste uvjete u kojima se pripremaju, recimo, Dinamo, Rijeka, Hajduk, kao što to imaju Pula ili Vinkovci, i na kraju se svi moraju natjecati na istom terenu, po istim pravilima, i onda kažemo da je to konkurencija. To jest konkurencija, kada dođe onih 90 minuta, a što je prije učinjeno da uvjeti u kojima se pripremaju te pojedine momčadi budu takvi da tih 90 minuta budu zaista ravnopravne? Ista je priča s državom i gospodarstvom. U krajnjoj liniji šampion današnjega slobodnog tržišta jest Amerika. Europska Unija također je šampion tržišne ekonomije. Slobodno je tržište the second best, drugo najbolje rješenje. Prvo je rješenje da svatko nastoji naći u svojim okvirima odgovarajuće odgovore. Što za neku malu zemlju ima dvojake implikacije. Mala zemlja mora po definiciji biti otvorena. Da bi bila otvorena, mora biti dobra, mora biti konkurentna. Slobodno je tržište neminovnost, ono je realnost. Međutim, mi smo svjesni da je to staza s preponama, ne trči se ravno, bez prepreka. Moramo uvježbati svoje igrače da su na toj stazi budu što bolji i uspješniji.“

Zatim je Višnja Starešina istaknula da je za države koje imaju poziciju kao Hrvatska bitno definirati temeljne nacionalne interese, ponuditi odgovore na pitanje što želimo biti i kamo želimo otići. „Ono što se trenutačno događa jest preraspodjela modela uređenja Europe i svijeta, modela utjecaja globalnih sila. Kada se definira nacionalni interes, mislim da je bitno usuglasiti se o temeljnim stvarima, odlučiti se želimo li biti država koja će upravljati svojim potencijalima i koja će dijelom odlučivati o tome kakva će biti budućnost. Drugo pitanje jest kako to napraviti. Želimo li to napraviti u tradiciji zapadnoga svijeta sa svim njegovim nedostacima ili to želimo napraviti u tradiciji istočnog bloka? U tome je zapravo sav problem. To znači da se moramo zapitati jesmo li spremni prihvatiti demokraciju kao najbolji oblik unutarnje kontrole, jesmo li spremni prihvatiti stečevine europske pravne države te jesmo li spremni na europsko pravosuđe koje će biti kontrolor i koje će sankcionirati“, istaknula je Višnja Starešina.

Na to je Damir Zorić rekao da ako govorimo o nacionalnom interesu moramo sačuvati naciju da bi on uopće mogla biti subjekt u nekoj globalizaciji. „Meni uopće nije čudno da je deset godina nakon osnutka Matice onaj naš gospodarski odbor prerastao u Hrvatsku gospodarsku komoru. To bih htio doživjeti, da iz ovih krugova koji imaju visok stupanj nacionalne samosvijesti počnu razmišljati na način da mi moramo učiniti proizvodnju konkurentnom jer ćemo samo tako izbjeći klizanje prema zemljama u propadanju.“

Otvoreno tržište kao
nacionalni interes

Davor Majetić nazvao je slobodno tržište otvorenim tržištem. „Mi smo zemlja u tranziciji i sa sobom nosimo tranzicijski nered te se na otvorenom tržištu borimo sa zemljama i tvrtkama koje nemaju takvu prošlost. Otvoreno tržište bi trebalo značiti ravnopravne prilike za sve. Ono što poslodavcima nedostaje jest da država odradi svoj dio posla, da država osigura poslodavcima vođenje ravnopravne borbe sa svim konkurentima koji dolaze k nama. Država mora osigurati da imamo jednake uvjete pravosuđa, regulacije, tržišta rada, zakona, tako da naš lokalni uteg ne bude teži nego u zemljama s kojima se susrećemo na tržištu izvan Hrvatske. To je pitanje nacionalnog interesa. Mi moramo definirati ne gdje mi želimo, nego gdje Hrvatska može biti konkurentna i onda na tim područjima trebamo osigurati i sačuvati komparativne prednosti da možemo konkurirati drugima.“

Nakon toga je Ivica Nuić rekao da je slobodno tržište sve samo ne slobodno. „Slobodno tržište koje je ozbiljno regulirano podrazumijeva sustav koji će proizvesti takvu situaciju da svi subjekti na tržištu, kako je rekao Vedriš, počnu od prve minute igrati s istim pripremama, s istom kondicijom i snagom i po istim pravilima. Matica hrvatska uvijek je promicala i promiče nacionalne interese. Nacionalni interes danas, osim vojske, slobodne komunikacije, jest sigurno gospodarstvo jer bez gospodarstva nema ni jakih institucija, bez jakih institucija nema slobodnoga tržišta, a bez slobodnog tržišta nema ni naroda koji ovdje živi. Mi ćemo u sljedećih tridesetak dana napraviti temu o onome što je hrvatska država trebala napraviti 1992, a tada je trebala formirati energetsku politiku Republike Hrvatske. To će biti druga tema koja će obuhvatiti sve resurse RH; ne samo naftu i plin nego i zemlju i vode. Potrudit ćemo se otvarati te teme. Koliko će one doći do javnosti i ljudi koji bi trebali misliti i donositi strateške odluke – a trebalo bi nam pet, deset ili petnaest nacionalnih lidera koji će zastupati nacionalnu politiku – to ćemo vidjeti; ali u svakom slučaju radit ćemo da nešto pokrenemo“, poručio je Nuić.

Šajatović je zatim upitao Šonju treba li se bojati stranih vlasnika hrvatskih tvrtki te je li nacionalni interes da odredimo kako ne želimo da više od 50 posto nacionalne ekonomije bude u stranim rukama. Šonje je odgovorio da ako smo se odlučili ući u Europsku Uniju, a znamo da u EU postoji nešto što se zove jedinstveno tržište, znamo i kakva je struktura europske ekonomije. „U strukturi izvoza od baltičkih država preko Poljske do Češke i Slovačke, znatno više od 50 posto sudjeluju tvrtke koje su izravno u vlasništvu stranaca. To se u malim državama penje i do 80 posto. Međunarodna integracija jedinstvenog tržišta onemogućava da s logikom nacionalne autarkije postanete ozbiljan izvoznik ili da ozbiljno rastete na takvom integriranom tržištu“, rekao je Šonje.

Vedriš je na to zaključio da je tržište zaista otvoreno i da na njemu moramo pronaći vlastito mjesto: „Nemojmo se zavaravati, mi ne govorimo ovdje o tome da se želimo vratiti u 19. stoljeće; mi govorimo o suvremenim oblicima koji postoje na otvorenom tržištu. Danas bit nije u tome da se zatvaramo, nego da budemo na tom tržištu što sposobniji konkurirati jer će nas inače ‘pojesti’ drugi koji to rade.“