Žrtve boga Mamona

Tijekom proteklih osam godina nekad kultni Ridley Scott režirao je brojčano zavidan, ali kakvoćom nejednak niz od sedam filmova, među kojima su, uz teške promašaje naslovljene Prometej, Egzodus: Bogovi i kraljevi te Alien: Savez, u nekim segmentima intrigantna interpretacija legende o Robinu Hoodu, solidna, ali nekoherentna triler-drama Savjetnik te vrlo dobar, ali ipak precijenjeni Marsovac. U tom nizu recentna fikcionalizirana biografska triler-drama Sav novac svijeta, temeljena na 1995. objavljenoj knjizi Johna Pearsona, kakvoćom pripada u gornju kvalitativnu polovinu i u određenoj mjeri, baš kao i Marsovac prije tri godine, vraća povjerenje u Scotta kao autora. U to da je filmaš, već dugo uljuljkan u holivudski zvjezdani sustav koji je otupio njegove idejne i izvedbene potencijale, još sposoban snimiti zanimljivo, intrigantno, logično te u dovoljnoj mjeri dramaturški i narativno uravnoteženo ostvarenje. Dakako, ni Sav novac svijeta u tom smislu nije bez nedostataka, u nekim segmentima i dosta ozbiljnih, no u njemu se barem može jasno naslutiti zbog čega je Scott bio, kad već nije i ostao, kultna figura s titulom jednog od najvažnijih i najzanimljivijih suvremenih filmaša.

Fikcionalizirana biografska storija u središtu koje su lik i ne samo prema autorima izrazito suspektna osobnost nekad najbogatijega čovjeka na svijetu Jeana Paula Gettyja (izvrsni, za Oscar nominiran Christopher Plummer), koji je u slučaju otmice njegova šesnaestogodišnjeg unuka Johna Paula Gettyja III (vrlo dobar Charlie Plummer, koji nije rodbinski povezan s Christopherom) hladnokrvno i bez imalo premišljanja odbijao platiti isprva 17 milijuna dolara tešku otkupninu, premijeru je doživjela praćena dvama vrlo neugodnim skandalima u kontekstu kojih se oslikava i položaj žena u (ne samo) današnjem Hollywoodu. Kao interpretator Jeana Paula Gettyja najprije je bio angažiran oskarovac Kevin Spacey, koji je zbog optužbi za seksualno zlostavljanje izbačen iz projekta te je uloga povjerena Plummeru. Plummer je svoj devetodnevni posao ponovnoga snimanja već snimljenih scena obavio prilično dojmljivo, lik starog milijardera interpretirajući s naglascima na egoizam, mizantropiju, neopisivu škrtost te kombinaciju formalne uljudnosti i konstantno naslućivane prijeteće podmuklosti. Ni dodatno snimanje nije prošlo bez problema, jer se ispostavilo da je Mark Wahlberg, koji uvjerljivo i dosta autoritativno tumači Fletchera Chasea, profesionalca s popisa Gettyjevih ljudi pouzdana u izvršavanju teških i povjerljivih zadataka, za ponovna snimanja scena s Plummerom plaćen milijun i pol dolara, po prilici tisuću i petsto puta više no što je za opsegom identičan dodatni angažman plaćena i za Zlatni globus nominirana Michelle Williams, koja tumači čvrstu i unatoč svemu nepokolebljivu Gettyjevu snahu Gail Harris. Zvijezda bez osobita pokrića Wahlberg naknadno je svoj honorar uplatio u dobrotvorne svrhe, no sjena nad projektom i dalje lebdi, čineći ga kontroverznim u skladu s kontroverzama koje su pratile Jeana Paula Gettyja.

Kao i u praktički svim svojim filmovima, u kojima se bavi sudbinama (osobitih) ljudi koji se kreću svjetovima kojima ne pripadaju ili putuju u zemlje i kulture koje nisu njihove, Scott i u Svom novcu svijeta postulira takve formalne protagoniste Gail i Chasea. Oni su ljudi koji ne pripadaju u svijet bogatstva i moći, to im je u svakom trenutku jasno, a u ključnim trenucima i etički dvojbenim situacijama njihove će odluke biti motivirane tom sviješću. Gail i Chase formalni su junaci filma, no njegov stvarni antijunak je stari Getty, onaj čije se ime stalno spominje i koji je svugdje nazočan i kad ga nema. Getty ljude ne voli i ne cijeni jer im nikad ne može vjerovati i ne zna koja je njihova prava vrijednost, za razliku od skupocjenih slika i umjetnina kojih je vrijednost mjerljiva i s vremenom raste, a i artefakti ga za razliku od ljudi ne mogu izdati i prevariti. Ta i takva mizantropija vrlo je učinkovito i realno prikazana, i nemoguće je reći bi li u svojim rolama amblematski zagonetan, prijetvoran i dijaboličan Spacey s maskom starca bio bolji ili slabiji od Plummera. Uz povremena gubljenja ritma, padanja Chasea u drugi plan sredinom filma kao i potpunog nestanka isprva važna lika starčeva posinka Johna Paula Gettyja II, nedostacima u prvom dijelu pripada i odluka da se stari Getty i formalno ne profilira kao protagonist. U uvodu, koji vizualno asocira na Fellinijev Osam i pol, njegovim se glasom u offu kao mogući protagonist predstavlja i oteti mladić, da bi se od toga smjesta odustalo. Unatoč tome, Sav novac svijeta dobar je film impresivno snimljen kamerom Dariusza Wolskog, koji imponira i sjajnom scenografskom i ikonografskom rekonstrukcijom razdoblja od sredine 60-ih do sredine 70-ih godina.