Vidasovo svjedočanstvo vremena

Samo pet dana nakon obilježavanja 95. rođendana napustio nas je 17. siječnja u Čakovcu svestrani i nagrađivani hrvatski književnik, novinar, urednik i scenarist Fedor Vidas, rođen u Bakru 13. siječnja 1924.

Nakon gimnazije studira na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1946–1951). Novinarstvom se bavi od 1949. Godine 1952. pokreće časopis Novela, a 1976. časopis Termin. Radi kao urednik u tjedniku Telegram (1960–1965) i u Oku (1976–1989).

Prozaik Fedor Vidas pripada krugovaškoj generaciji. Smatra se novelistom koji je označio nova strujanja u hrvatskoj prozi. Raskidajući s poetikom socrealizma i pišući na tragu hemingvejevske kratke, tzv. tvrdo kuhane proze, u svojim novelama taj izvrsni „majstor i pjesnik detalja“ te neforsiranih dijaloga vrhunski zapaža svakodnevnu atmosferu i potanko bilježi jednostavne činjenice kratkim i ogoljenim rečenicama, gotovo jezgrovitim i detaljnim lirskim izrazom. Pripovijeda o monotonim i banalnim situacijama iz života neinovativnih, zasićenih i prerano odraslih mladih ljudi koji borave u učmalom, otuđenom i dosadnom gradskom, zagrebačkom prostoru u poratnom vremenu.

Vidas postaje 1956. članom Društva hrvatskih književnika. Objavio je pet knjiga novela: Popodne kad sam sretan (Zagreb, 1954), Ponedjeljak ili utorak (Zagreb, 1961), Novele (Novi Sad, 1964), Na izmaku ljeta (Rijeka, 1975), Izabrana djela (Zagreb, 1985; PSHK, knj. 154). Novele su mu uvrštene u brojne hrvatske antologije: Pripovjedači Zagrebu, Suvremena hrvatska novela, Hrvatska kratka priča, Iz novije hrvatske proze, Antologija hrvatske novele i Antologija hrvatske kratke priče. Prevedene su i objavljene u Austriji, bivšoj Čehoslovačkoj, Danskoj i Sloveniji. Pisao je kratke priče za Večernji list (Nakon kraće stanke, 1964).

Vidas je autor pet radijskih drama: Scenaristi (1964), Djevojke dolaze u devet (1968), Šum (1969), Konj je stao (1970), Čestitke (1970). U njegovu se opusu nalazi i pet prikazivanih televizijskih drama: Gdje je duša moga djetinjstva (1968), Ožiljak (1969), Kainov znak (1970), Ljubav na bračni način (1970) i Okreni leđa vjetru (1972). Napisao je i pet filmskih scenarija u pet godina (1961–1966), dva samostalno i tri u koautorstvu: Martin u oblacima (1961), Abeceda straha (1961), Ključ (1965), Metamorfoza (1965) i Ponedjeljak ili utorak (1966).

Fedora Vidasa pamtit će proučavatelji i ljubitelji književnosti i radijskih i televizijskih emisija po njegovu antologijskom spisateljskom radu koji je ostavljen budućim, ne nužno drukčijim, generacijama kao svjedočanstvo vremena.