Suptilna poetika duše

Tragičnu sudbinu Edith Stein (1891–1942), rođene u ortodoksnoj židovskoj obitelji, koja se u ranim mladenačkim godinama priklonila ateizmu da bi se kao visokoobrazovana i aktivna znanstvenica preobratila na katoličku vjeru i postala karmelićanka, Terezija Benedikta od Križa, oduhovljeno je osmislila književnica i pjesnikinja Jasminka Domaš. Trideset i jedna cjelina ove sublimirane i transcendentno osviještene knjige apsorbira gotovo do savršenstva tragiku bića koje je s etikom svoga svjetonazora usuglašeno, a opet gravitira psihološki slobodnom duhu u odabiranju duhovnih vrijednosti: „Tražeći ono nešto, sama sebi je zagonetkom, samo duša je sve žednija od vatre koja gori u njoj i isijava. I zna, ako se taj plamen ugasi, ugasila je svoj život.“

Svojim romansijerskim umijećem autorica Jasminka Domaš slijedila je tu suptilnu poetiku izabrane duše, naglašavajući osjećajnim meditacijama nemjerljive sinkope njezina bića. I kad Edith odlazi iz roditeljske kuće voljno prihvaćajući poziv karmelićanke, ona u sebi čuva jezgru svoga židovskog podrijetla. Postojanost njezina duhovnog izbora polazi od katarze, očišćenja, mističnosti, od uvjerenja da je Nebo prozor svijeta. U dijalogu s majkom koja se protivi svjetonazorskim promjenama kojima teži Edith naglašen je kontrapunkt judaizam – kršćanstvo, koji simbolički ocrtava nepomirljivost, ali i pokušaj empatije i tolerancije, što je značajka današnjeg vremena.

Jednostavnošću naracije i jasnoćom promišljanja autorica Jasminka Domaš oživljava snagu osjetilnih vibracija po kojima doživljavamo unutarnju poetiku riječi.

Simboličan i dojmljiv dijalog između Edith i Geule, supatnice i sumučenice u koloni smrti koja će ih okrutnom nacističkom agresijom dovesti u krematorij Auschwitza, otvara vječni problem zločinaca i žrtava i snažna je osuda Holokausta. Edith Stein, karmelićanku Tereziju Benediktu od Križa, odveli su nacisti 1942. iz samostana u nizozemskom Echtu, u Auschwitz, gdje je i pogubljena u skupini logoraša osuđenih na smrt pod tuševima iz kojih je curio smrtonosni plin. Valja istaknuti da je Edith Stein papa Ivan Pavao II. 1998. proglasio svetom, a 1999. proglašena je suzaštitnicom Europe.

Simboliku toga tragičnog kraja autorica Jasminka Domaš opisala je ovako: „Ovdje se više nitko ne čuje. Ovdje više nitko nikog ne čuje.“ Upravo zato knjigu Izabrana vrijedi čitati. Da se ne zaboravi na dostojanstvo čovjeka i njegovo sveto pravo na egzistenciju, jer „svatko je važan“. Pozornost zaslužuje i pogovor Sibile Petlevski jer znanstveno pojašnjava filozofsko-povijesnu stranu romana Izabrana.