Nova Zadarska smotra

Sjećanja na zaslužne

Obljetnice, sjećanje i ponešto novih književnih i znanstvenih tekstova okosnica je novoga broja časopisa zadarskoga ogranka Matice hrvatske. Zaista, u 2017. napustili su nas mnogi književnici, glazbenici, znanstvenici, a novi broj Zadarske smotre zabilježio je koje su to zanimljivosti i važnosti učinile te pojedince posebnima.

 Pokušaj zaustavljanja vremena u obliku pisane riječi čovjekova je prirodna potreba, a ona se uvijek ponajbolje manifestira upravo u rastancima. Obljetnički tekstovi, tekstovi in memoriam postaju neki oblik prisutnosti onih kojih više nema. Tako se kroz zadarsku vizuru daje na važnosti velikomu Marinu Držiću i to pregledom predstava koje su igrane u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Nakon Držića slijedi učenjak, polihistor Faust Vrančić. Svojim je djelima oblikovao domaću i europsku kulturu i znanost, a časopis ovaj put ukazuje na njegove važne filozofske i političke koncepcije. Obilježila se i obljetnica rođenja dramatičara, romanopisca, pjesnika i prvoga direktora kazališta Gavella, Pere Budaka, kao i dvojice hrvatskih proljećara – Većeslava Holjevca i Ivana Šibla.

 Potrebno je istaknuti i tekstove u sjećanje na scenarista, romanopisca i dramatičara Ivu Brešana, glumca Relju Bašića, književnika, publicista i esejista Predraga Matvejevića, leksikografa Juru Šonju, akademika i prevoditelja Mirka Tomasovića, ruskoga pjesnika Jevgenija Jevtušenka, zatim hrvatskoga bunjevačkoga književnika Vojislava Sekelja i zadarskoga arheologa Šimu Batovića.

 Predah od proze čine melankolične pjesme Stanislave Nikolić Aras prepune simboličkoga pejzaža, životinja i glazbe te šimićevski intonirane pjesme Argentinca Pabla Serre u prijevodu Željke Lovrenčić. Kako to najčešće biva, prijevodna proza ponajbolji je izbor, tako časopis donosi kratku priču Vodiči poljskoga satiričara i dramskoga pisca Henryka Bardijewskoga.

Nešto više sadržajne i tematske koherentnosti Zadarskoj smotri donijela bi bolja protočnost i pitkost raznolikih tekstova, posebno se to odnosi na eseje, studije i rasprave. Među njima treba izdvojiti koncizni dijalektološki prikaz proučavanja hrvatskih govora 20. stoljeća Josipa Lisca, analizu otpora žene normama patrijarhata pod okriljem viktorijanskoga društva u djelu Jane Eyre Božene Panđa-Mandurić te iscrpnu kritiku Joška Radice o knjizi Nikole Anića o Dubrovniku u Drugom svjetskom ratu. Šaroliki osvrti i prikazi o suvremenim pjesničkim, proznim, jezikoslovnim i znanstvenim djelima kao i kronika zadarskoga ogranka zaključuju i ovaj broj vrijednog časopisa.