Churchill na velikom platnu

Pregršt nominacija za prestižnu nagradu američke filmske akademije britanskoj ratnoj drami Prijelomni čas redatelja Joea Wrighta potvrđuje kvalitetu djela o britanskom premijeru Winstonu Churchillu i njegovoj političkoj borbi u presudnome razdoblju 1940, kada je čitava zapadna Europa bila osvojena, a nacisti su prijetili invazijom. Bogat, ali i proturječan Churchillov životopis, baš kao i prijeloman utjecaj u Drugome svjetskom ratu, zacijelo su dovoljan razlog da su ga njegovi zemljaci 2002. proglasili najvažnijim Britancem dvadesetoga stoljeća. Churchill je za svoj književni rad ovjenčan i Nobelovom nagradom 1953. Filmova u kojima se pojavljuje lik Winstona Churchilla više je od pedeset pa ćemo se u ovom članku pozabaviti naslovima u kojima je on glavni lik, i to u dokumentarnim, televizijskim i igranofilmskim.

S najmanjim vremenskom odmakom o životu karizmatičnoga premijera, u to doba živa, govori dokumentarna serija u 27 nastavaka The Valiant Years (Anthony Bashell, John Schlesinger, 1960–61). Hvaljen i nagrađivan dokumentarni film The Finest Hours (Peter Baylis, 1964) život velikana recentne povijesti sagledao je preklapajući izvorne snimke, fotografije i razgovore. Taj je film uz naratora Orsona Wellesa precizno rekonstruirao značaj Winstona Churchilla i smatra ga se vrsnim doprinosom onodobnoj dokumentaristici.

Zasigurno je zanimljivo da su čak tri britanska televizijska filma u nas bila prevedena istim naslovom – Oluja rata. I u britanskim izvornicima dva se diče naslovom The Gathering Storm (Herbert Wise, 1974; Richard Loncraine, 2002). Usprkos tomu, riječ je o različitim ostvarenjima, pa prvo navedeno – s legendarnim Richardom Burtonom u glavnoj ulozi – obuhvaća razdoblje od 1936. do 1940, kada je Churchill postao premijer. Drugi spomenuti rad – s podjednako sjajnim glumcem Albertom Finneyjem – smjestio je radnju između 1934. i 1939, kada je Churchill postao lord admiraliteta i na velika se vrata vratio na političku scenu. Tržišni i kreativni uspjeh filma iznjedrio je i nastavak izvornoga naslova Into the Storm (Thaddeus O’Sullivan, 2009), s temom ratnih godina i glumcem Brendanom Gleesonom. Dok britanski osmodijelni televizijski serijal Wilderness Years (Ferdinand Fairfax, 1981) tematizira Churchillovu političku izolaciju, britanski televizijski film Churchill i generali (Ian Curteis, 1979) i američka miniserija Kad su lavovi rikali (John Sargeant, 1994) smješteni su u samu srž ratnoga sukoba – prvi usmjeren odnosu prema časnicima u ratnome kabinetu, a drugi susretima s američkim predsjednikom Rooseveltom i sovjetskim Staljinom. Nedavni američko-britanski rad Churchillova tajna (Jonathan Smith, 2016) pozabavio se temom premijerove bolesti tijekom drugoga mandata (1951–55). Kvaliteta svih navedenih djela visoka je, a igranih je filmova zapravo vrlo malo.

Karijera Joea Wrighta

Britanski film Mladi Winston (Richard Attenborough, 1972) obuhvaća razdoblje od rane mladosti do ulaska u parlament, a nedavni film Churchill (Jonathan Teplitzky, 2017) tek nekoliko dana prije savezničkoga iskrcavanja u Normandiji 6. lipnja 1944. Nedvojbeno je da čak dva filma o britanskome premijeru nastala u istoj godini pobuđuju i novo zanimanje za njegovo povijesno značenje. No za razliku od većinom afirmativnih osvrta i niza raznovrsnih nominacija i nagrada vezanih uz Prijelomni čas, film Churchill kritika je uglavnom zaobišla.

Prijelomni čas sedmi je dugometražni igrani film engleskoga redatelja Joea Wrighta. Zanemarimo li formativno razdoblje s prijelaza iz 1990-ih u 2000-te, kada je režirao spotove, kratke i televizijske filmove, u njegovome opusu zapažamo jasne tematske sklopove. Sklon je književnim adaptacijama, njegov je prvijenac izrazito uspjela prilagodba romana Jane Austen Ponos i predrasude (2005). U književnu baštinu ruskoga pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja posegnuo je nekoliko godina kasnije, ali Ana Karenjina (2012), unatoč nominacijama, nije kreativno uspjela. Biografska drama Solist (2009) o glazbeniku oboljelu od shizofrenije izrazito je realistična, dok akcijski triler Hanna (2011) i obiteljski fantastični film Pan: Putovanje u Nigdjezemsku (2015) povezuje bajkovitost. No Wrightov opus obilježava i zanimanje za britansku povijest 20. stoljeća. Tako je vrsna romantična ratna drama Okajanje (2007) zadirala i u Drugi svjetski rat, a nastala je prema istoimenome književnom izvorniku Iana McEwana. Jasna je korelacija toga filma i Prijelomnoga časa, premda Okajanje obrađuje dulje razdobljem, dok recentno ostvarenje obuhvaća tek nekoliko tjedana svibnja i lipnja 1940.

Nepokolebljiva ličnost

Kronološka je odrednica početka Prijelomnoga časa 9. svibnja 1940, dan kada su njemačke snage napale zemlje Beneluksa i Francusku. Smjena dotadašnjega premijera Nevilla Chamberlaina (Ronald Pickup), oklijevanje vikonta Halifaxa (Stephen Dillane) da preuzme dužnost i kraljevo (Ben Mendelsohn) imenovanje Winstona Churchilla (Gary Oldman) premijerom uvod je u složena politička previranja Velike Britanije u ozračju kapitulacije napadnutih zemalja, opsade britanske vojske kod Dunkirka i prijeteće invazije. Novoimenovani premijer ne želi ustuknuti pred nacizmom i voljan je zaratiti se usprkos lošijim izgledima, dok su Chamberlain i pogotovu Halifax skloni pregovorima uz posredovanje fašističke Italije. Čak je i kralj isprva nesklon Churchillu, ratni kabinet dvoji o odlukama, poraz je sve bliži, a tek mu je supruga Clementine (Kristin Scott Thomas) neupitno privržena. Nova premijerova tajnica Elizabeth Layton (Lily James) postat će njegova vjerna suradnica tijekom ratnih godina.

Scenarij Anthonyja McCartena uglavnom je vjerodostojan i realno donosi važne povijesne ličnosti. Churchillova se pak proturječja, vrline i slabosti, stare pogreške i propusti – ponajviše katastrofalan poraz britanske vojske u bitci kod Galipolja u Prvome svjetskom ratu – zatim politička prevrtljivost i mijenjanje stranaka spominju u filmu. Churchill je bio karizmatičan govornik koji je podigao moral nacije pred nasrtajima nacizma svojim čvrstim stavom da se sa zločincima ne pregovara nego im se odupire po svaku cijenu, i razrada te njegove osobine u središtu je priče.

Realistični iskaz

Prijelomni čas zbiva se ponajviše u interijeru, simbolično u podrumskim prostorima ratnoga kabineta. Wright ustraje u realističkom iskazu, ali se ne usteže ni stilizacije usporenog pokreta prigodom premijerovih vožnji gradom, čime poetizira običnoga građanina, a vrhunac je isticanja važnosti stanovništva upravo Churchillovo spuštanje među puk – u podzemnu željeznicu, spuštanje koje za posljedicu ima i završnu odluku. Redatelj s lakoćom mijenja raspoloženja u filmu, blage dodire humora i prevlast tjeskobne realnosti, karakterne suprotnosti i politička previranja. Paleta je boja snimatelja Bruna Delbonnela primjerena radnji i ugođaju, montaža Valerija Bonellija usklađuje strukturu i dinamiku cjeline, a glazba Darija Marianellija pridonosi evokativnosti. Uz dojmljivu izvedbu svih protagonista, nema dvojbe da je ostvarenje Garyja Oldmana vrhunac njegove karijere, a u nizu sjajnih glumaca koji su tumačili Churchilla možda je najbolji dosad.

Radnja filma dotiče se podviga kod Dunkirka, podviga koji je mogao biti najgori poraz, kao i prošlogodišnje ostvarenje Christophera Nolana Dunkirk, a uspostavlja se i korelacija s Wrightovom uspješnicom Okajanjem. Odnos pak Winstona Churchilla i kralja Georgea VI. zajednički je motiv Prijelomnoga časa i Oscarom nagrađene britanske povijesne drame Kraljev govor (Tom Hooper, 2010). Iako je Prijelomni čas film koji nije sasvim ravnomjerno djelo – kritika naglašava povremeni prazni hod – nema dvojbe da je riječ o Wrightovu najuspjelijem radu od Ponosa i predrasuda i Okajanja, a možemo ga uvrstiti i među ponajbolja biografska ostvarenja o Winstonu Churchillu.