Zbogom, profesore!

Dana 4. siječnja 2018. iznenada i prerano napustio nas je poznati osječki jezikoslovac Branko Kuna. Rođen je 14. studenog 1965. Nakon završene osnovne i srednje škole 1985. upisao je studij hrvatskog jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i 1990. stekao zvanje profesora hrvatskog jezika i književnosti. Nakon studija zaposlio se na Hrvatskom radiju, Radio Osijek, na mjestu lektora i novinara, a 1993. zapošljava se u OŠ Svete Ane kao profesor hrvatskog jezika.  

Iduće godine upisuje Poslijediplomski studij Opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku zapošljava se na radnom mjestu asistenta 1997. Magistrirao je 1999, a doktorirao 2003. godine s temom Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku. Njegov su magistarski i doktorski rad te brojni radovi u časopisima vezani uz generativnu gramatiku te je bio jedan od najboljih hrvatskih i slavističkih jezikoslovaca generativnog usmjerenja.  

Zanimanje je usmjerio i prema drugim teorijama te je pisao radove s temama iz pragmalingvistike, sociolingvistike i diskursne analize. Objavio je pedesetak znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim časopisima i autorsku knjigu Predikatna i vanjska posvojnost u hrvatskome jeziku, u kojoj je objedinio rezultate iscrpnog istraživanja posvojnosti tijekom petnaest godina, a u pripremi je bila i njegova iduća knjiga. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku predavao je od preddiplomske do poslijediplomske razine kolegije Teorija jezika, Tvorba riječi u hrvatskome jeziku, Pragmalingvistika, Generativna gramatika, Modularne teorije jezika i Lingvistika javne komunikacije. Bio je član Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Matice hrvatske, Hrvatskoga novinarskog društva i Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a. Idejni je začetnik i pokretač međunarodnog znanstvenog skupa Hrvatski sintaktički dani koji se dosad na Filozofskom fakultetu u Osijeku održao pet puta, a u svibnju ove godine održat će se i šesti put.  

Pridonosio je popularizaciji znanosti, ponajviše predavanjima u osnovnim i srednjim slavonskim školama, a na takav rad poticao je i svoje kolege i bivše studente.  

Profesor Kuna s posebnim je žarom pristupao radu sa studentima. Pratio ga je glas zahtjevna profesora, ali i onoga koji je jednostavno i razumljivo prenosio svoje znanje i objašnjavao često studentima apstraktne pojmove. Od studenata je tražio da raspravljaju, propituju i kritički razmišljaju. Studenti su na njegovim predavanjima i seminarima postajali aktivni sudionici. Žar i ljubav prema onom što radi i poučava prenosio je na studente. A kako bi pokazao koliko cijeni studente i njihov rad, kad god je bilo moguće, pomogao bi im da se njihov rad i negdje objavi.  

To se najbolje vidi u više radova koje je objavio sa studentima, i onda kada još nisu diplomirali, što je svakom studentu mnogo značilo. Plodovi njegova rada sa studentima ostaju zabilježeni i u dvama zbornicima studentskih radova koje je uredio: Jezična utakmica 2006. i Jezik između redaka 2017. Osim što je uvijek bio tu za studente da ih nauči ono što propisuje studij, on je uvijek bio tu za studente da ih savjetuje u životnim stvarima, da im pomogne kad je bilo potrebno, da ih motivira kad je vidio da nekoga treba podići, da raspiri žar koji je vidio u njima. I uvijek mu je bilo drago kada bi vidio bivšeg studenta.  

Koliko god vremena prošlo od završetka studiranja, on bi se sjetio imena bivšeg studenta, što je studirao, sjetio bi se njegova seminara. I uvijek se iskreno radovao uspjehu svakoga svog studenta, sadašnjeg i bivšeg. Sve koje je zanimalo bavljenje jezikom vodio je u prvim znanstvenim koracima, otvarao im nove poglede, usmjeravao, pisao i objavljivao s njima te uvijek nudio suradnju i pomoć.

Iako više nije s nama, profesor Kuna uvijek će biti dio naših života jer je ostavio trag u životima svoje obitelji, kolega, prijatelja, znanaca, bivših i sadašnjih studenata. I nikad ga nećemo zaboraviti. Zbogom, profesore, mentore i prijatelju!