Vjerovao je u moć glazbe

Neovisno o dobi smrt uvijek dolazi iznenada i uvijek je bolna za sve koji su preminulome bili bliski, za članove obitelji kao i za prijatelje. Hrvatski skladatelj, violist i pedagog Miroslav Miletić preminuo je 3. siječnja u 93. godini života i vijest o njegovoj smrti objavile su njegove kćeri Jasmina i Biljana još iste večeri na Facebooku riječima: „Naš dragi tata danas se vratio kući – među zvijezde. Naša ljubav će ga pratiti vječno.“ Bio je jedan od najdugovječnijih članova Hrvatskoga društva skladatelja, glazbenik koji je više od sedam desetljeća obogaćivao hrvatsku glazbenu kulturu jednako kao autor djela za najrazličitije sastave u gotovo svim oblicima od solističkih preko komornih do orkestralnih i glazbenoscenskih, kao i svirajući na tisućama koncerata u domovini i u inozemstvu. Bilo solistički bilo u Gudačkom kvartetu Pro arte, koji je utemeljio još davne 1960. i u kojemu je kao violist izvodio skladbe ne samo stranih nego napose hrvatskih skladatelja, zalažući se na prvome mjestu za afirmaciju hrvatske suvremene glazbe. A bio je Miroslav Miletić i pedagog na zagrebačkoj Glazbenoj školi Pavao Markovac, odgojivši mnoge generacije violista.  

Diplomirani violinist iz razreda Ivana Pinkave nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1953. odlazi na studij u Prag da bi svladao muziciranje i na violi. Pohađanju nastave u razredu profesora viole Ladislava Czernyja na poznatoj Akademiji za glazbene umjetnosti dodao je i naukovanje iz kompozicije u razredu profesora Pavela Borkovca, uglednoga češkog skladatelja koji je bio učenik slavnoga Josefa Suka. Sve to potvrđuje Miletićevu stalnu potrebu za stjecanjem nužnih znanja za stvaralački rad. Poslije je studijski boravio u Utrechtu i Darmstadtu, naprednim središtima elektroničke i nove glazbe 20. stoljeća, kako bi stekao što bolji uvid u teoretska znanja.

U skladu s urođenom potrebom za pisanjem glazbe osjećao je Miroslav Miletić nepogrešivom intuicijom praktičara kako valja oblikovati pojedino djelo, a iskonsko povjerenje u moć glazbe i čvrsta povezanost s nasljeđem hrvatskoga tradicijskog idioma trajno su ga vodili u ostvarivanju naslova koji su komunikativnošću klasičnih skladateljskih postupaka lako nalazili put ne samo do zadovoljnih izvođača nego i do oduševljenih slušatelja. Tako je Miroslav Miletić, dobronamjeran i uvijek nasmiješen prijatelj, za života bio jedan od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih skladatelja, a nagrade i priznanja, kao i snimanja i objavljivanja njegovih djela, potvrda su uvriježena mišljenja da je njegova glazba „čista, jasna, prepuna zanimljivosti i razumljiva srcu“.