Suživot raznolikih fotopoetika

Fotografija je jedan od danas najeksponiranijih oblika umjetničkog izražavanja. Prije svega jer je svojevrsno dokumentiranje vremena i njome se mogu poslužiti mnogi, a potom i načinom na koji uz minimalne troškove možemo prenijeti poruke različitih razina ili iskazati složenije sadržaje. Za razliku od početaka fotografiranja, danas je predložak fotografije samo početak procesa u kojem se mogu istražiti nevjerojatne razine tehničkog pristupa kojima umjetnici razotkrivaju mnoštvo eksperimenata unutar medija koji im daje mogućnosti za razne intervencije, kombinirane tehnike, kolaže ili druge načine likovnih mijena.

Jedna takva, vrlo zanimljiva izložba u prostorijama Austrijskoga kulturnog foruma u Gundulićevoj ulici u Zagrebu otvorena je potkraj prosinca prošle godine kao projekt boljeg upoznavanja hrvatske javnosti sa štajerskim umjetnicima koji se bave eksperimentiranjem unutar fotografskih margina. Dvadesetak autora izložilo je radove pokazujući zavidnu razinu umjetničke kakvoće, vještog i maštovitog propitivanja stvarnosti koji je rezultat osluškivanja svakog segmenta suvremenih likovnih tendencija nudeći nam radove zanimljivih ambijenata ili složenijih intervencija kojima su priskrbili pozornost promatrača formama nastalim u procesima igre s ekspozicijama, radirunzima, osebujnim idejnim rješenjima, patiniranim okularom koji nas požutjelim fotografijama vraća na ishodišta i početke te tehnike. Od običnoga portreta čovjeka ili životinje do apstraktnih formi, od djela koje se dade samostalno i izolirano promatrati do triptiha obične neonske lampe ili ideje evoluiranja amorfnog oblika u procesu pojavljivanja na eksponiranom fotoosjetljivom papiru. Sadržajno su prisutni i eksterijeri i interijeri, objekti i subjekti, predmeti i gomile – fragmenti realnog svijeta koji su se autorima činili zanimljivima ili su serijom fotografija u nizu odlučili ispripovijedati vlastitu priču.  

Bogatstvo fotobilježaka, čini se, ipak nije prioritetni cilj umjetnika koji su izložili radove u Austrijskom kulturnom forumu, već prije svega originalni izraz i svestranost u propitkivanju bezbroj mogućnosti različitih tehnika. Njihova je manifestacija naposljetku rezultirala ostavštinom, koja će posjetitelju zajamčeno pružiti užitak.  

Koncept prilagođen prostoru  

Afiniteti i likovna retorika svakoga od autora može se doslovno pročitati ne samo izloženim djelima nego i crticama u bogatom pratećem katalogu na četiri jezika. Uza svaki rad postoji rečenica-dvije koja opisuje ili način na koji je umjetnik eksperimentirao ili koketirao s medijem, kojim se sredstvima izravno koristio, čak do detalja u kom vremenskom intervalu nastaju njegova djela (trajanja sama procesa, primjerice u pola sata). Neki su umjetnici svoje radove dodatno potkrijepili širim (kon)tekstom koji objašnjava iz kojeg su razloga posegnuli upravo za tim objektom, što im predstavljaju izloženi portreti, na koji se način odnose dvije suprotne forme idealnoga dijalektičkog para, što im je izvor ideje, tematske preokupacije ili slijeda u prepričavanju unutarnjeg umjetničkog vizionarstva. Kako god, ovom se izložbom vrlo jasno dadu vidjeti ambicije i vještina samih umjetnika, koji nikako ne ostaju pasivni u svom svijetu kulturno-društvenih ili političkih promišljanja. Naprotiv, mnoge od njih određuju socijalna sredina i zbivanja, bilo da je riječ o prirodnom procesu učinka na stabla koji su predstava kako pune snage tako i odumiranja okoliša, preko problema nenastanjenosti i tužnog lica arhitekture bez života (bez ljudi), do problema migracija koje prate različite metamorfoze u traženju zajedničkog jezika razumljiva svima. Fotografija je izvrstan medij kojim se jasno i ciljano može odrediti uporabljiva i konkretna fraza u procesu pomirenja različitosti, premošćivanja vidljivih i nevidljivih jezičnih barijera, koja svojom očitošću ne traži poznavanje ni jednog ili svih jezika, već govori sama za sebe onako kako se kaže da slika govori tisuću riječi.

Eksponati u izlogu Austrijskoga kulturnog foruma pozivaju vas da se propnete do prvog kata, gdje je smješten veći dio izložbe, izvrsno promišljena koncepta prilagođena prostoru kojemu osnovna namjena nije izložbena, ali su se austrijski stručnjaci (Max Aufischer, Gerhard Gross) pobrinuli da svako djelo bude istaknuto tako da pozadina i struktura zida adekvatno naglašavaju samo djelo i ideju umjetnika. U malom prostoru dočekat će vas obično pero iz jastuka u šest faza, volte izbijeljenih tekstova knjige, smiješna trendseterica poodmakle dobi iz budućnosti, kiosci sa Sredozemlja, težnja da se noć pretvori u dan, isječci iz filmskog svijeta, kap strojnog ulja koje piše novu morfologiju, instant-putovanja i trajna stanja između mjesta i mjesta, potvrda egzistencije i opstanka krčmi u kojima je vrijeme stalo i zamrznulo već davno ocvale protagoniste zarobljene u vlastitom dimu i polusvjesnom stanju… Svakako, mnogo toga drukčijeg i zanimljivijeg od neke klasične fotografije. Neka djela nastala su kao rezultat većih projekata, čak i radionica s ciljanim zadatkom da se dođe do nečega novog, začudnog, ontološkog ili nečeg s one strane poznatog. Umjetnici iz Graza i Štajerske predstavljaju recentne autore koje povezuju različite umjetničkofotografske pozicije, a koje pojedinačno akcentiraju individualnost i umjetnički izričaj svakog fotografa, bilo da je riječ o sličnim, istim ili različitim likovnim nazivnicima. Zajedničko im je nedvojbeno da su priznati autori regije, domovine i šire čiji je cilj predstaviti umjetnička strujanja svoga kraja izvan granica Austrije. Velikim brojem slikovnih informacija i atmosfera pomažu vizualnoj percepciji i bogatoj interpretaciji zavičaja, individua iz osobnog izbora, domaćih ambijenata s lokalnim stanovništvom, zimskom ugođaju ili urbanoj sredini da ugleda druge horizonte, potakne i motivira sve koji se bave fotografijom ili ih ona na bilo koji način privlači.  

Analogno i digitalno

 Uporabom analogne ili digitalne fotografije na izložbi se predstavilo individualno iskustvo ili se ocrtalo morfološko u svom izrastanju, promjeni, procesu. Kombinacijom likovnih tehnika kojima je fotografiranje tek podloga za dalje djelovanje događaju se zanimljivosti koje prate naraciju autora, njegov cinizam, pa čak i komediografsku crtu. Jer pitanja kao što su čezne li zlatna ribica za godišnjih odmorom ili morski pas za glavnom ulogom u filmu, koja je razlika između žive arhitekture i komu je ona namijenjena, kako gostima pružiti najviše na njihovim odmorima, sigurno su potvrda navedenog. U svom umjetničkom procesu autori su otvorili niz pitanja postavljenih svima sa zahtjevnom zadaćom da se zamislimo o svijetu u kojem živimo. Iako nam umjetnici nude svoja viđenja objekata ili subjekata, dublje promišljanje o njihovim porukama vodi do pitanja: kako mi vidimo svijet oko sebe? Znači li štovanje tradicije predstavljanje naših portreta i portreta nama bliskih osoba? Jesu li lovački psi koji nam vjerno služe nužno sinonimi suživota s nama ili nešto drugo, dublje, intimnije, što trebamo zabilježiti za vječnost? S druge strane umjetnici nam podastiru svijet atoma i minijature, srži iracionalnih tema, našeg djelovanja ili nedjelovanja što uvjetuje promjene, ili tek privid cjeline dočaran izrezanim trakicama razglednice.  

Vođeni isključivo umjetničkim aspektima i aktualnošću pri izboru autora, kako se napominje u katalogu, kuratori izložbe izabrali su Jörga Auzingera, Petera Dittricha, Bebu Fink, Nicole Greiner, Martina Hanusa, Leona Höllhumera, Ninu John, Heidrun Kocher-Kocher, Kevina Kollanda, Moritza Lechnera, Branka Lenarta, Aloisa Loidla, Eriku Petrić, Klausa Pichlera, Franza Sattlera, Mariju Schnabl, Claru Stadler-Wolffersgrün, Ingrid Vien, Larissu Zauser i Klausa Dietera Zimmera za vrijednu izložbu koja njeguje suradnju i potiče dobre odnose između Austrije i Hrvatske. Ovom suradnjom izložba će biti, nakon Kulturvermittlung Steiermark – Kunstpädagogisches Instituta u Grazu i Zagreba, predstavljena još i u manjim hrvatskim gradovima i sredinama te će na taj način podjednako zastupljeni austrijski umjetnici i umjetnice moći svoje radove dati na ogled široj hrvatskoj kulturnoj javnosti.