Pohvala novinarstvu

Neumorni filmski veteran Steven Spielberg potkraj je prošle godine iznjedrio još jedan film zasnovan na istinitom događaju. Objava tzv. Pentagonskih dokumenata 1971. o Vijetnamskome ratu temelj je novoga filma Novine, a središnji su likovi zaposlenici znamenitoga Washington Posta, urednik Ben Bradlee (Tom Hanks) i nakladnica Kay Graham (Meryl Streep). Novinari i novinski urednici razmjerno su često junaci filmova, ali ako taj niz djela suzimo na ostvarenja zasnovana na stvarnim događajima, Novine i temom i razdobljem o kojem je riječ prizivaju u sjećanje sjajan film Svi predsjednikovi ljudi (1976) Alana J. Pakule o dvojici novinara koji su otkrili aferu Watergate i doveli do sloma američkoga predsjednika Richarda Nixona. Novi je Spielbergov film politički triler, snažna društvenog i kulturnoga konteksta ranih 1970-ih. Novine tematski temom podsjećaju i na televizijsko djelo Tajne Pentagona (2003) Roba Holcomba o vojnom analitičaru (James Spader) koji je navedene tajne dokumente o Vijetnamskome ratu dostavio novinarima.  

Društvena je angažiranost filma jasna, ali zaogrnuta u nenametljivo ruho i ni u jednome segmentu ne postaje izravnom. Scenaristi Josh Singer i Elizabeth Hannah su, baš kao i Steven Spielberg, sasvim svjesni da bi eksplicitna kritika naštetila uvjerljivosti cjeline, pa odraz društvenih nepravilnosti razdoblja i državnoga vrha provlače kroz djelovanje središnjih likova i njihovih privrženika te novinskih nakladnika. Svojevrsna utrka nakladnika u kojoj na početku prednost ima The New York Times mijenja se nakon sudske zabrane, a Washington Post postaje pravom perjanicom demokracije i moralnih vrijednosti usprkos prijetećim kaznama i financijskim poteškoćama. Ustrajnost u zagovaranju prvog amandmana američkoga Ustava, odnosno slobode govora, borba je individualizma i humanih zasada u sukobu s državnim vrhom i institucijama koje neprestano zataškavaju rat vođen iz pogrešnih razloga, u kojemu mnogi nepotrebno stradaju. Neprestano se propituje odnos istine i laži, a podjednako se konformizam i očuvanje vlastitoga položaja suprotstavljaju hrabrosti i mogućem riziku podastiranja javnosti dugo zataškavanih podataka. Zbog toga djelatnici Washington Posta, ne samo požrtvovni urednik, postaju junacima, no nema dvojbe da upravo nakladnica mora podnijeti najteže breme. Nije upitno da su Novine ideološki konzervativan film, jer zagovara stare vrijednosti i nastoji očuvati vjeru u američki društveni sustav, što se naznačuje u završnici, kada vrhovni sud potvrđuje temeljne sastavnice Ustava i amandmana – suprotstavlja se dakle i samu predsjedniku i njegovim suradnicima.  

Spielberg ovim radom nastavlja propitivati američko društvo nakon Drugoga svjetskoga rata, baš kao što je to činio i u odličnome Mostu špijuna (2015). Kronološki pomak od vrhunaca Hladnoga rata prema dotad najburnijem razdoblju američke povijesti Spielberga čini svojevrsnim kroničarom treće četvrtine dvadesetoga stoljeća. Međutim, upravo je američka filmska kritika nakon pojave Novina u nacionalnoj distribuciji odmah primijetila da referirajući o predsjedniku Nixonu Spielberg zapravo uspostavlja vezu sa sadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom, komentira zatečeno društveno stanje.  

Uz evokativnu filmsku fotografiju Janusza Kaminskog, glazbu stalnoga suradnika Johna Williamsa, redovito sjajna glumačka ostvarenja Toma Hanksa i Meryl Streep ne treba zaboraviti ni vrsno tumačenje Boba Odenkrika kao novinara Bena Bagdikiana. I baš kao i u slučaju Mosta špijuna, Steven Spielberg iznova se potvrđuje kao redatelj ekonomična iskaza u čijem su rukopisu sve sastavnice podređene ostvarenju potpune gledateljeve percepcije, odnosno dosegu punoga intenziteta i emotivnosti te pravovaljanosti karaktera i priče. Njegova je zrelost razvidna i bez ikakvih natruha stvaralačke dekadencije. Nije doduše posrijedi ni revolucionarno ni vrhunsko ostvarenje, ali svi su njegovi segmenti skladno uklopljeni u cjelinu. Dvije završne sekvencije, gnjevnoga Richarda Nixona i pljačke u Watergateu, čine se kao najava Pakulina filma Svi predsjednikovi ljudi, remek-djela društveno angažirana političkog trilera. Ili je pak riječ o autorovoj najavi mogućega novog tumačenja znamenite afere koja je otkrila svu prijetvornost tadašnjeg američkog predsjednika?