Odlazak svestranoga umjetnika

Željko Senečić, istaknuti hrvatski slikar i scenograf, televizijski, filmski i kazališni redatelj, dizajner interijera, književnik i scenarist te kolumnist, za prijatelje Seneka, za obitelj Miško, preminuo je u rodnom Zagrebu 2. siječnja u osamdeset i petoj godini. Rođen 18. siječnja 1933, u Zagrebu je od 1951. studirao, a 1956. i diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Marijana Detonija. Od 1956. studirao je na Odsjeku za scenografiju Akademije za kazališnu umjetnost, gdje je 1960. i diplomirao scenografiju. Istodobno, u razdoblju od 1956. do 1960, boravio je na postdiplomskom studiju kao suradnik u majstorskoj radionici Krste Hegedušića.  

Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Prvu samostalnu izložbu ostvario je u ožujku 1958. s Julijem Kniferom u salonu Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH), a od 1957. izlagao je na brojnim revijalnim izložbama ULUH-a u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu te na izložbama radionice Krste Hegedušića. Već od 1957. u središtu je njegova zanimanja scenografija, kojom se profesionalno bavio cijeli život kao slobodni umjetnik. U šest desetljeća djelovanja priredio je samostalne izložbe.  

Objavio je grafičke mape Zašto, Zagreb, Dubrovnik, Zadar, Istra, Rab. Jedan je od utemeljitelja Galerije Josip Račić u Zagrebu (1976).

Od 1963. djelovao je kao filmski scenograf, jedan od najistaknutijih u Hrvatskoj. Autor je dvjestotinjak scenografija za igrane i dokumentarne filmove, niz emisija te tridesetak serija: Rondo i Ljubavna pisma s predumišljajem Z. Berkovića, Kad čuješ zvona, Kiklop, Glembajevi A. Vrdoljaka, Breza A. Babaje, Četvrti suputnik B. Bauera, Imam dvije mame i dva tate K. Golika, Jedanaesta zapovijed V. Kljakovića, Tko pjeva zlo ne misli K. Golika, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja K. Papića, Vrijeme ratnika D. Čorka, Čaruga R. Grlića i Gospa J. Sedlara. Potpisao je scenografiju za Oscarom nagrađen Schlöndorffov film Limeni bubanj 1979, za Pont Neuf i Dubrovački suton u vlastitoj režiji te serije TVZ-a Sumorna jesen (1969) Z. Bajsića, Gruntovčani (1975) i Inspektor Vinko (1984–85) K. Golika, Nepokoreni grad (1981–82). Realizirao je i seriju Dvanaest žigosanih.  

Radio je s uglednim redateljima svjetske kinematografije 60-ih i 70-ih, u više od 50 koprodukcija, sa Zeffirellijem, Russellom, Montaldom, Peckinpahom.

Od 1965. radi i kazališne scenografije: Tko se boji Virginije Woolf?, Guslač na krovu, Koriolan, Sablasna sonata, Tango, Idiot, Otmica, Richard III. za kazališta i festivale diljem Hrvatske.  

U žanru dokumentarnih i kratkih filmova od 1969. radio je na tridesetak filmova, na više od polovice njih kao scenarist i redatelj. Posebnu skupinu čine njegovi filmovi posvećeni umjetnicima, najviše likovnim – Julije Knifer, Dušan Džamonja, Josip Vaništa, Josip Račić, Đuro Pulitika, ali i film o Miroslavu Krleži. Kao redatelj realizirao je pet dugometražnih filmova i serije kratkih filmova.  

Pretposljednja kazališna predstava koju je režirao i postavio u vlastitoj produkciji bili su Gospoda Glembajevi, sa samo tri osobe. Neposredno prije Božića dobila sam poziv na zagrebačku premijeru Senečićeve posljednje kazališne režije, na predstavu Tin, posvećenu Ujeviću.  

Godine 2008. objavljena je dvojezična, hrvatsko-engleska monografija pod nazivom Senečić // Na kraju – sve je dim cigare / And at the End of it – all is the Smoke from a Cigare, a 2012. njegova monografija crteža Venezia / Zatvori krug… vrijeme je s tekstovima na talijanskom, hrvatskom i engleskom jeziku.

Senečić je dobitnik brojnih domaćih nagrada za svoj rad u likovnim umjetnostima, pa i Grand Prixa za slikarstvo, za slike na staklu, na Salonu nacija u Parizu 1984.  

Velik trag ostavlja i kao pisac: napisao je romane i prozu (Pont Neuf, Dno, Zagrebački motivi), komedije (Otmica, Gabrijel i Zagrebački Cabaret), scenarije za dugometražne filmove: Događaj, Kuća, Mjesečev motel, Pont Neuf, Obmana, Dubrovački suton, Kvartet, Crveno&Crno, It Sucks, scenarije za televizijske serije: Auti (12 epizoda), Inspektor Vinko (9 epizoda), Gabriel (9 epizoda), Čovjek zvan Chinaman i Europaexpress.  

Zagrebački motivi su ujedno grafička mapa i zapisi o Zagrebu, koji je bio stalni motiv njegova slikarstva, ali i ocrt Senekina ljudskoga i profesionalnoga creda, s osjećajem za detalj i atmosferu, posebno urbanih interijera. Svestran umjetnik neobično snažne unutarnje energije i velike znatiželje, istodobno sanjar i kritičar, smirena i nemirna duha, velike mašte i izvorna senzibiliteta, Željko Senečić ostavlja velik i dubok trag u hrvatskoj umjetnosti i kulturi.