Kazališna povijest i suvremenost

Krležini dani, kazališno-teatrološka manifestacija, ove su se godine u 28. izdanju održali u Osijeku od 7. do 9. prosinca, u suorganizaciji utemeljitelja, Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku, Filozofskog fakulteta u Osijeku i Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU – Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja RH.   

Za hrvatsko kazalište iznimno važan kulturni i znanstveni događaj otvoren je retrospektivnom izložbom Milan Ogrizović i kazalište autorice Anamarije Žugić, kojom se obilježava 140. godišnjica rođenja toga hrvatskoga dramatičara, pedagoga, lektora, dramaturga Hrvatskoga narodnog kazališta, te predstavom Anđeli Babilona Mate Matišića u režiji Vinka Brešana u osječkome HNK-u.

Tema je ovogodišnjega znanstvenog skupa bila Redatelji i glumci hrvatskoga kazališta, uz sudjelovanje hrvatskih i inozemnih izlagača. Bogat program skupa donio je ove godine nešto više recentne povijesti kazališta te njegove aktualne suvremenosti, a raznolikost pristupa i tema ogledala se u mnogostrukosti predstavljenih kazališnih odnosa, uz recepciju u inozemstvu.

U sklopu uže shvaćene teme Antonija Bogner-Šaban bavila se ostvarenjima Ive Lonjskog Raića kao glumca u inscenacijama Vojnovićeve Maškarate ispod kuplja i Gospođe sa suncokretom. Branka Cvitković iz prve će ruke govoriti o složenosti scenskoga govora u Krleže, u izlaganju Jezik i psihofizičko osjećanje lica u ciklusu Glembajevih, dok će se Rene Medvešek jednako tako praktično osvrnuti na ulogu scene kao „produžena organa glumčeve geste“. Glumčeva ostvarenja u prvome su planu izlaganja Katarine Žeravica o prvakinji osječke Drame HNK-a Ružici Lorković, kao i Suzane Marjanić o performansu riječke glumice i performerice Nede Šimić-Božinović i labinske umjetnice Xene L. Županić. Kao komplementarni  teorijski „prilog“ tom izlaganju Kristina Peternai Andrić iznijela je analizu položaja glumca u teoriji performativa. Glumca kao pisca u svome izlaganju o Elvisu Bošnjaku sagledava Lucija Ljubić, analizirajući njegov dramski rukopis. Recepciju glumačke umjetnosti u osječkoj kazališnoj kritici od samih početaka istražuje Alen Biskupović.

Neiscrpno vrelo svakom kazališnom istraživanju uvijek je Marin Držić; u svome izlaganju Boris Senker usustavljuje dosadašnje redateljske pristupe njegovu djelu, od Miletićeve Novele od Stanca 1895. do suvremenih adaptacija. Redatelju i njegovoj poetici posvećen je i tekst Marijana Varjačića o Petru Večeku, u čijem se fokusu nalazi Večekov rad u HNK-u u Varaždinu.  

Suodnos redatelja i glumca istražuje Mira Muhoberac u opsežnoj studiji o svestranim umjetnicima, redateljima i glumcima,  „pjesniku-putniku“, književnom i redateljskom boemu Tomislavu Durbešiću i „buntovniku“ hrvatskoga glumišta, karizmatičnom Izetu Hajdarhodžiću. O dvojnosti kazališnoga djelovanja Zlatka Kauzlarića Atača, kao scenografa i redatelja, govorila je Martina Petranović.  

Priloge o lutkarstvu donose dva izlaganja; Berislav Brajković kao redatelj lutkarskih predstava, čovjek koji u hrvatsko lutkarstvo unosi niz noviteta, primjerice tehniku crnoga kazališta, tema je izlaganja Livije Kroflin, dok Saša Došen predstavlja nadrealno i nesvakidašnje u teatru figura Zlatka Boureka, s naglaskom na uspješnoj predstavi Hamlet Teatra &TD (nastaloj na temelju 15-Minute Hamlet Toma Stopparda).

Redatelj Vrzina kola, dojmljive predstave vinkovačkoga Kazališta Joza Ivakić (koju je u sklopu Krležinih dana publika imala priliku pogledati na sceni osječkoga HNK-a), Vjekoslav Janković u ponešto autoironičnu referatu bavi se odnosom glumca i redatelja na temelju vlastita kazališna iskustva, stvarajući svojevrsnu tipologiju redatelja.

Ana Lederer iznijet će zanimljivo viđenje režija Tomaža Pandura iz vlastite, intendantske vizure analizirajući tri Pandurove predstave u HNK-u u Zagrebu – Rat i mir, Medeju i Michelangela.  

Radu hrvatskih umjetnika u inozemstvu bila su posvećena tri izlaganja; Leszek Małczak istražio je gostovanja hrvatskih redatelja i glumaca u Poljskoj, pri čemu se uspjehom u kritike i publike izdvajaju Bogdan Jerković i Marko Fotez; o kazalištu kao političkoj areni u recepciji predstave Olivera Frljića Kletva u Poljskoj govorila je Petra Gverić Katana, a Marina Milivojević Mađarević donijela je pregled ostvarenja hrvatskih glumaca i redatelja u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu.   

Osvježenje u smislu druge izvedbene umjetnosti bilo je izlaganje Maje Đurinović o hrvatskome plesaču, koreografu, redatelju i pedagogu Milku Šparembleku.  

Skup je zaključilo izlaganje Anamarije Žugec o novoj inscenaciji drame U agoniji Miroslava Krleže, autorskom projektu Nele Kocsis, Ozrena Grabarića i Darka Stazića, koja je kao dio Krležinih dana prikazana u Zagrebu, na Sceni Ribnjak, 9. prosinca.

Tijekom manifestacije predstavljen je i zbornik radova s prethodnih Krležinih dana te knjiga hrvatskoga redatelja Ivice Kunčevića Redateljske bilješke.