Za slobodu i za riječ

Za slobodu i za riječ – tako bi se najkraće mogla ocrtati misija međunarodne udruge pisaca, pjesnika i esejista PEN International. Njezina je hrvatska članica nedavno u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella svečano obilježila 90. obljetnicu postojanja. Bio je to povod da se uz čestitke baci pogled unatrag te podsjeti i propita uloga te udruge danas, u novim okolnostima.

Ponos budi prisjećanje na 11. međunarodni kongres PEN-a u Dubrovniku 1933, koji je ostao zabilježen kao snažna osuda nadirućeg nacizma i apel protiv rasnih i vjerskih progona, zatvaranja pisaca i spaljivanja knjiga, apel koji je odjeknuo svijetom. Njemački pjesnik, dramatičar i putopisac Ernst Toller, iako isključen iz njemačkoga PEN-a, uspio je održati govor u ime slobode mišljenja i pročitao imena šezdeset njemačkih autora (uglavnom Židova) koji su se našli na nacističkoj crnoj listi, na što je njemačka delegacija napustila skup. Hrvatski PEN, kao jedan od organizatora kongresa, tada je vodio Dragutin Domjanić. „PEN je tada pokazao svoju veliku hrabrost da izađe iz pasatizma te dokazao svoj intelektualni elitizam odgovornim suprotstavljanjem populizmu nacističkoga tipa, kakav i danas može preplaviti ulice Europe“, istaknula je bivša predsjednica Hrvatskoga PEN-a Sibila Petlevski. „Veliki pisci poput Tollera, Brechta, Döblina, Musila zatražili su tada od svojih kolega po peru iz drugih krajeva svijeta da se jasno ograde od rastućeg nacizma. Neki su se centri odazvali apelu, a neki nisu. To je dio naše kolektivne povijesti beščašća.

No s druge strane te 1933. dogodilo se nešto fascinantno: svi su zajedno kao članovi aktivističke i književničke udruge rekli ne onomu čemu je trebalo reći ne, uspjeli su aktivirati demona savjesti. Kad smo većinski glasali protiv nacizma, prepoznali smo svoju ulogu u sferi javnosti i postali korektivom savjesti u teškim vremenima“, podsjetila je Sibila Petlevski te se osvrnula i na suvremene izazove. „Sredina je često PEN doživljavala kao prostor kazališne predstave, ali PEN nije prostor kazališne predstave, iako često posuđuje scenu, nego prostor na kojem se dokazuje individualna hrabrost za druge. Neka od pitanja na koja PEN danas mora odgovoriti jest kako se podići i ispaliti protugradnu raketu gnjeva, a da ona ne promaši cilj. Najčešće u danas jeftino medijskome društvu i protugradne rakete gnjeva intelektualaca promaše cilj jer je ono što kažu vrlo često prešućeno ili nije ni došlo do medija. Drugo je pitanje odnos kolektiva, skupine i pojedinca, razlika između PEN-a i političke stranke. Ne ispunjava intelektualac sivom materijom svoga mozga okvir koji zadaje njegova stranka. Nema čvrsta oslonca, nema sankcija, osim moralnih. Zato intelektualac mora biti živa duha, britka jezika i opremljen svim onim znanjima gotovo dramaturške struke s kojima će se između redaka pročitati teškoće vremena, koje je uvijek jednako teško i koje reciklira svoje krize.

Što je sada funkcija PEN-a, s obzirom da su se vremena promijenila? PEN nije elizabetinska tragedija za koju vrijedi pravilo da je drama dobra kad ima krvi. PEN je jedina međunarodna udruga književnika kojoj je osim poticanja slobodnoga protoka misli i knjiga u svijetu, suprotstavljanja cenzuri i obrane književne riječi, temeljni zadatak probuditi savjest čovječanstva u konkretnim slučajevima zatvaranja, prijetnji, mučenja, napada, nestajanja i ubojstava intelektualaca, što se u prosjeku penje na 900 slučajeva godišnje“, poručuje Sibila Petlevski.

Hrvatski Pen danas i nekad

Danas Hrvatski PEN različitim programima promiče svoje ideje, kaže aktualni predsjednik Tomica Bajsić, koji se zalaže za što veću otvorenost udruge. „Okupljamo članove oba književna društva, ali i umjetnike, prevoditelje, publiciste, izdavače, profesore... Društvo je podijeljeno, a pisci imitiraju tu podjelu začahureni u dva suprotstavljena ideološka tabora, vode se bitke Drugoga svjetskog rata, a ne možemo se složiti ni oko posljednjeg rata. To je apsurd u kojem bi PEN mogao odigrati pozitivnu ulogu, okupljajući sve koji vole književnost i žele promovirati slobodu riječi“, poručuje Bajsić te otkriva da već nekoliko godina nastoji Zagreb uključiti u međunarodnu mrežu gradova privremenih skloništa za izbjegle i progonjene pisce i umjetnike u svijetu ICORN, što ne bi bila samo pomoć progonjenim piscima i obrana demokratskih vrijednosti i međunarodne solidarnosti, nego i obogaćenje domaće književne i intelektualne scene zanimljivim glasovima i raspravama. Mreža zasad okuplja šezdesetak gradova, a nama je najbliži Ljubljana. Za to nisu potrebna velika sredstva, a bio bi to sjajan pokazatelj kako se hrvatska demokracija zna nositi s tuđim problemima koji su nekada i nas tištali, smatra Bajsić i podsjeća kako je Predrag Matvejević kao predsjednik Hrvatskog PEN-a osamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo živu i važnu djelatnost zastupanja utamničenih ili progonjenih književnika i intelektualaca zbog delikta mišljenja, među kojima se ističe u dva navrata zatvaran pjesnik i esejist Vlado Gotovac.

U povodu okrugle obljetnice Bajsić je pripremio kratak pregled djelovanja hrvatske udruge. Na osnivačkom sastanku PEN-kluba u Gradskom podrumu u Zagrebu 7. siječnja 1927. okupili su se mnogi inače nepomirljivi literarni protivnici, o čemu je izvijestio tadašnji zagrebački list Riječ. Prvi izabrani predsjednik bio je Milivoj Dežman, pa Vladimir Trščec Baranjski, zatim Dragutin Domjanić. Neki od istaknutijih članova bili su Ivana Brlić Mažuranić, Vladimir Nazor, Ksaver Šandor Gjalski i Ivan Meštrović. Godine 1941. PEN je bio ukinut i zabranjen da bi se njegova djelatnost obnovila tek 1962. Predsjednikom tada postaje Miroslav Feldman pa Marijan Matković, Antun Šoljan, Saša Vereš, Josip Tabak i Predrag Matvejević – koji je pisao otvorena pisma političkim moćnicima, sudjelovao u sudskim procesima kao svjedok obrane optuženih pisaca te uspijevao privući pozornost međunarodne javnosti, ističe Bajsić. Šezdeset godina nakon važnoga dubrovačkog kongresa 1933. u istom gradu održan je još jedan uspješni, 59. međunarodni kongres PEN-a s više stotina delegata iz cijeloga svijeta, a Hrvatski PEN tada je vodio Slobodan Prosperov Novak.

Susretište kultura

Predsjednicâ i predsjednikâ Hrvatskog centra PEN-a u posljednja tri desetljeća na svečanosti se prisjetio i akademik Tonko Maroević jer već toliko godina, kako kaže, i sam penuje. Uz spomenute Matvejevića, Prosperova Novaka i Sibile Petlevski tu su bili i Tomislav Ladan, Zvonko Maković i Nadežda Čačinović. Društveno-političko djelovanje PEN-a silno je važno, iako se on osobno, kako je rekao, nije u njemu nalazio. U PEN-u je vidio mjesto druženja, razumijevanja i približavanja drugih, a posebno malih jezika i kultura pa se zbližio s katalonskim, slovenskim i švicarskim autorima, otkrio je Maroević.

Hrvatski je PEN jedna od najstarijih članica međunarodne udruge koja danas okuplja 150 centara diljem svijeta. U ime Međunarodnoga PEN-a obljetnicu je čestitao Japanac Hori Takeaki, koji je otkrio da se u svijetu vode pregovori s mnogim političkim vođama, da se mnogo toga događa iza scene te penovce pozvao na akciju i hrabrost. Među čestitarima je bila i Estonka Kätlin Kaldmaa, koja je izjavila da je PEN organizacija koja stoji na dvije noge, jedna od njih je književnost, za koju dišu, a druga sloboda govora, za koju treba mnogo više raditi. To je noga koja boli i krvari, pisci završavaju u zatvoru diljem svijeta, u Kini, Bangladešu, Indiji, Turskoj... Bitno je da zatvorenici znaju da imaju međunarodnu pozornost, na taj će način možda izboriti i humanije uvjete u zatvoru. PEN se bori i za obrazovanje i ravnopravan tretman djevojčica diljem svijeta, kako bi i žene mogle sudjelovati u društvu. „Ako naučite majke da čitaju, one će tomu naučiti svoju djecu, a svijet će postati bolje mjesto“, rekla je Kätlin Kaldmaa te istaknula da će estonski PEN kao i mnogi drugi iduće godine proslaviti 90. obljetnicu. Obljetnica će biti povod za istraživanja i osvrte na prošlost i djelovanje PEN-centara.

 I Finci slave iduće godine, otkrio je Jarkko Tontti te hrvatskim kolegama čestitao, kako kaže, uz staru PEN-ovu uzrečicu da svaki centar PEN-a ima svoj zadatak kod kuće i svoj zadatak na globalnoj sceni. „Primijetio sam da Hrvatski PEN oba zadatka jako dobro izvršava. To je jedan od rijetkih centara koji je organizirao međunarodni kongres PEN-a, jedan od najvidljivijih i najvažnijih naših skupova, a to se u Hrvatskoj dogodilo dva puta. Osim toga, nikada nisam bio na nekom okupljanju međunarodnoga PEN-a, a da nije bio prisutan i netko iz Hrvatske, što je odraz snage“, izjavio je Tontti.

Osim kroz centre, PEN djeluje i preko međunarodnih odbora: Pisci u zatvoru; Pisci za mir; Ženski odbor; Pisci u egzilu; Odbor za prevođenje i lingvistička prava. Međunarodni PEN osnovan je na poticaj književnice Catherine Amy Dawson Scott 1921. u Londonu, a kratica PEN izvorno je značila „pjesnici, esejisti i romanopisci“ (poets, essayists, novelists) te aludirala na imenicu pen (pisaće pero). Među članovima ove organizacije u prvim desetljećima njezina postojanja ističu se zvučna književna imena kao što su Joseph Conrad, D. H. Lawrence, George Bernard Shaw, John Galsworthy, H. G. Wells, Anatole France, Paul Valéry, Thomas Mann, Benedetto Croce, Alberto Moravia i Heinrich Böll.