Pogorelić na vrhu

Kada bismo od svih koncerata održanih u minulom dvotjednom razdoblju birali onaj s najvrednijim osobnim doprinosom, sigurno bi većina, a tako i mi činimo, izabrala solistički prinos Ive Pogorelića na koncertu Plavoga ciklusa Zagrebačke filharmonije 1. prosinca.

Istaknuti hrvatski pijanist i svojevremena svjetska senzacija Ivo Pogorelić već nekoliko godišta, pretežno potkraj proljeća, najčešće u svibnju, svake godine održava solističke koncerte u Zagrebu i svaki put ga dočeka, prati i s ovacijama ispraća publika pune koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, što jasno znači da je Ivo Pogorelić jedan od miljenika zagrebačke publike. S pravom. Jer je i ove godine dominirao i briljirao za glasovirom!

U ovogodišnjoj koncertnoj najavi uočljiva je bila razlika u odnosu na protekle godine. Pogorelićev nastup nije bio posebno ni izričito naznačen kao osobni nastup našega pijanističkog maestra. U Plavom ciklusu Zagrebačke filharmonije Ivo Pogorelić najavljen je tek kao solist, kao i svi ostali solisti na koncertima Zagrebačke filharmonije. Koncertom je ravnao maestro Pavle Dešpalj, a raspored izvedbi u posljednjem je tjednu doživio ispravke, tako da je središnje djelo na rasporedu, Chopinov 2. koncert za klavir i orkestar u f-molu, op. 21, bio izveden u drugom djelu i tako podario Pogoreliću samostalno drugo poluvrijeme odličnoga koncerta.

Pišem ove rečenice, koje ne ponavljaju sve odlične ocjene koje su za Pogorelićeve nastupe i umjetničke kreacije dosad napisane jer je maestro Ivo i te, ovogodišnje prve prosinačke, večeri osvojio svojom posebnom umjetničkom magičnošću vrijeme i prostor sjećanja svih nazočnih.

Ovu bilješku ne mogu popratiti fotografijom, jer maestro nije dopustio nikomu da fotografira na koncertu, ali ni poslije koncerta. Navikli smo već da Ivo Pogorelić uvijek zadržava isključiva umjetnička izvođačka prava te da zabranjivanjem snimanja bilo koje vrste zorno pokazuje kako se ta prava najbolje mogu štititi. Posebno u današnje vrijeme, kada mnogi misle da mobitelom mogu slikovno i zvukovno zapisati sve što se može. Ivo Pogorelić brine se da ti nauče da se ono što se može on i ne mora dopustiti. Jer je umjetnik koji se sluša i koji svojom umjetnošću očarava i kao umjetnik pobjeđuje. Time sve nazočne časti i posebnim darom i priznanjem što su s njime bili sudionici i sudionici jedinstvenog i neponovljivog umjetničkog doživljaja.