Oda nesebičnim junacima

Iznimno djelo naslovljeno Samo za hrabre filmska je rekonstrukcija povijesnih podataka, stradanja devetnaest vatrogasaca u požaru u američkoj saveznoj državi Arizoni 2013. No ta je rekonstrukcija propuštena kroz prizmu publicističkoga tumačenja, teksta Nema izlaza Seana Flynna objavljena u časopisu GQ. Scenaristički predložak filma potpisali su Ken Nolan i Eric Warren Singer, a redatelj je Joseph Kosinski. U Nolanovu opusu bilježimo i scenarij za ratnu dokudramu Pad Crnog jastreba (2001) Ridleyja Scotta, u Singerovu predložak za kriminalistički film Američki varalice (2013) Davida O. Russella, dok je Samo za hrabre treći dugometražni igrani rad Josepha Kosinskog. Posrijedi je dakle biografska dokudrama, a zanimljivo je se da se Kosinski prije svega profilirao kao televizijski redatelj reklama. Njegova su prva dva filma znanstvenofantastični radovi Tron: nasljedstvo (2010) i Zaborav (2013). Kako je on redatelj poznat po vještini uporabe računalne grafike, pomalo je neobično njegovo sudjelovanje u filmu koji tematizira realna zbivanja i kompleksne ljudske drame vatrogasaca i njihovih obitelji. Filmovi o vatrogascima razmjerno su brojni u svjetskoj kinematografiji, nalazimo ih i u raznim razdobljima i u raznim podnebljima, ponajviše u američkoj kinematografiji. Odraz su stvarnih događaja, poput filma World Trade Center (2006) Olivera Stonea, ili pak sasvim fikcijski poput Vatrenih kaciga (1991) Rona Howarda.

U Samo za hrabre autori razmatraju put skupine lokalnih vatrogasaca predvođenih nadzornikom Ericom Marshom (Josh Brolin), koji postaju i elitni specijalci nazvani Granitna planina, dakle mogu i na prvim linijama sudjelovati u gašenju pogibeljnih požara, elementarnih nepogoda što štete i prirodi, ali i ljudima i njihovim domovima. U složenoj strukturi likova važni su nadzornikov pomoćnik Jesse Steed (James Badge Dale), zatim Brendan McDonough (Miles Teller), ovisnik koji nakon rođenja kćeri želi postati član skupine i Mac (Taylor Kitsch), na početku protuteža novopridošlici, ali i njegov vjerni prijatelj. No ne treba zaboraviti ni suprugu središnjega lika Amandu (Jennifer Connely) ni iskusnoga Duanea (Jeff Bridges), svojevrsna mentora. Gradiranje je zapleta uvjetovano razvojem radnje od požara do požara te upotpunjeno višeslojnim obiteljskim i društvenim kontekstom. Višestrukost tumačenja u filmu zapaža se na mnogim razinama. Prvotna je svakako rekonstrukcijsko tumačenje objektivnih događaja, egzistencije i djelovanja skupine vatrogasaca, odraza njihova djelovanja na obitelji, ali i po ugrožene zajednice. Autori zatečeno stanje nenametljivo komentiraju razradom junaštva kao i moguće pogibelji te time otvaraju mogućnost više razine gledateljeve empatije. Ipak ne treba zaboraviti da je područje Arizone područje američkoga jugozapada pa u kontekstu opažamo barem natruhe povijesnog i filmskog tumačenja tzv. Divljeg zapada, naglašeni individualizam i odnos prema prirodi – skladan ili u pokoravanju pogibeljnih opasnosti. Zanimljivo je zasigurno da se Kosinski i temom profesionalizma vatrogasaca, ali i nizom motiva, od obiteljskoga zaleđa do prostranstava Arizone usuglašava s tradicijom klasičnog američkoga filma, napose stvaralaštva autora poput Howarda Hawksa i Johna Forda te s njihovim postmodernističkim nasljednicima poput primjerice Michaela Manna. Dok u Hawksovu filmskom svijetu nema junaštva bez opasnosti koju treba nadvladati, a njegovi su protagonisti profesionalci, u Fordovu je često naglašen odnos junaka i obitelji, a zajednica je u Samo za hrabre i nenamjerno odraz konjaničkih postrojbi u nekim Fordovim vesternima. I Mann je sklon profesionalizmu, dvojnostima habitusa središnjih likova, kao i naglašenoj emocionalnosti. Sve naznačeno pronalazimo i u filmu Josepha Kosinskoga, a junakova supruga Amanda karakterno bi se vrlo dobro snašla među snažnim Hawksovim ženskim likovima. Čak su tri različite sekvencije vezane uz zajedništvo obitelji vatrogasaca kao pokazatelj potvrde njihova jedinstva koje izvorište nalaze u realnom, ali i sličnim motivima mnogih filmova Johna Forda.

Kosinski spretno koordinira složene sastavnice građe ovoga filma. Naglasak na humanom i emocionalnom sasvim jasno nadvladava primjenu računalne grafike, istina vrlo dojmljive, no i sasvim funkcionalne. Razvidno je da mu je više stalo do likova i njihovih priča nego samo do efekta i potvrde tragičnosti. Vrlo decentan i nimalo senzacionalistički nastrojen, Kosinski je ostvario moralnu posvetu junaštvu običnih ljudi koji su djelovanjem u očuvanju ugroženih postali i većim od života. Snimatelj Claudio Miranda i montažer Billy Fox ponajviše pomažu Kosinskom u slikovnosti i ritmu ovoga filma koji izmiče dvosatnom trajanju, ali ipak ne podliježe zalihosti. Uz izvornu glazbu Josepha Trapanesea u soundtracku percipiramo i izvanprizorne ili unutarprizororne glazbene idiome poput rocka ili countryja, a glumačke su izvedbe među ponajboljim dosezima ovoga filma. Od Brolina i Connelyjeve preko iskusnoga Bridgesa pa do mladoga Tellera glumci su vrsno utjelovili likove koje tumače. Iako ne odličan, film Samo za hrabre vrlo je dobar rad i dosljedna rekonstrukcija povijesnih zbivanja i tragedije vatrogasaca.