Koncert kao čisti fake

Cameristi della Scala, gudački komorni orkestar, nije opravdao velika očekivanja. Upitan je bio program, iako su izvedbe do bola ulaštene, ali su poslužile tek promociji trećerazrednih skladatelja i njihovim obradama ulomaka iz operne literature. Verdija čak uvredljivo. Mora da se jedan od najvećih talijanskih opernih skladatelja zajedno s ostalima iz bogate talijanske operne tradicije okretao u grobu. Kao i blagoglagoljivi Donizetti ili Rossini.

Svirani su prerađeni znameniti ili prepoznatljivi ulomci iz opera, koji  su uveseljavali velikaše na kućnim zabavama, a vokalne soliste zamijenili su instrumentalisti. Sada takav izbor uveseljava novopridošlu publiku, koja može doći do relativno skupih karata. Mora se priznati da su odlični svirači Komornog sastava milanske Scale, ali im sviranje postaje cirkuska vještina. Savršen ton, interpretacija se umiljava općem ukusu, a sve zajedno na tragu formule prodaj što god. Scalini Cameristi prodaju muzičku maglu, a za tu vrstu sastava našlo bi se dovoljno izvorne literature. Morali bi za takvu pretvorbu, kada nije u velikaškoj sobi za privatnu uporabu, nego javno u velikoj dvorani, platiti penale.

Svaki respektabilan orkestar ima i komorne sastave. No Cameristi della Scala, osim prodaje sumnjiva materijala, profaniraju ime matične kuće. Svode uzornu baštinu na takozvanu zabavu bez pravog i poticajnoga glazbenoga komentara. Drukčiju priču nudila je svojedobno kompetencija Luciana Beria. Kao umjetnički ravnatelj Camerista della Scala naveden je Gianluca Scandola. Čovjek trži na imenu ugledne operne kuće.

Tako se stanoviti Giovanni Avolio dočepao ni više ni manje Verdijeva Falstaffa i uglednoj ga kamarili svojedobno predstavio kao Fantaziju za violinu, violončelo i omanji orkestar. Savršeni violinist Francesco Manara došao je do svojih zvjezdanih solističkih trenutaka. Baš kao i u prigodnim obradama iz Verdijeva Trubadura, Donizettijeve Favoritkinje za obou Fabinena Throunda, bošmiprosti Aide u obradi za violončelo Massima Polidorija. I tako dalje i tome slično.

Cijela je zamisao uvreda autorima. U doba kada se nisu, kao danas ganjala autorska prava, i kada je velikaše trebalo zabaviti za malu cijenu, dobro obaviješteni i spretni priređivači bili su pri ruci. Osim spomenutog Avolia, tu su i Camillo Sivori, Antonio Pasculli, Luigi Mancinelli ili Antonio Bazzini. Mrzim upotrebljavati sveprisutnu engleštinu, ali koncert Camerista della Scala bio je čisti fake. Ma koliko dobri svirači bili, a gospodin violinist Francesco Manara, koji se na kraju koncerta pozabavio Traviatom, unatoč svim nespornim kvalitetama, nikada neće biti solist, ako to već do danas nije postao.