Vijenac 620

Kazalište

Frana Marija Vranković, Kakva majka, takva kći, red. Jasmin Novljaković, Kazalište Smješko

Glumica koja je sebe stvorila

Želimir Ciglar

 

Rijetke predstave nastaju kao narudžba glumice, a upravo je tako nastala Kakva majka, takva kći Frane Marije Vranković u režiji Jasmina Novljakovića i izvedbi Kazališta Smješko, koje ovom predstavom čini iskorak iz repertoara namijenjena djeci u kazališne vode za mlade i odrasle. Nastojeći napraviti Zagorkinu jednočinku, glumica Mia Krajcar odlučila je potaknuti Franu Mariju Vranković da preispita odnos majke i kćeri, jer dosad se jako mnogo govorilo o odnosu Marije Jurić Zagorke i njezinih muškaraca, ponajprije okrutnoga supruga koji ju je vezao za stablo lancem i urednika koji su je zaključavali u hotelske sobe kako bi pisala što više i što brže.
No dani i mjeseci provedeni u Državnom arhivu i Zagorkin autobiografski roman Kamen na cesti otkrili su mladoj redateljici, u ovom slučaju samo spisateljici, da je već Zagorkino djetinjstvo obilježeno teškim obiteljskim odnosima. Kao i mnogi od nas, i ona ne bi bila to što jest da joj je majka bila drukčija. Nametala joj je željeznu stegu, željela od nje učiniti poželjnu i podatnu udavaču. Iako je barun Rauch nudio pokriće dvije trećine troškova školovanja darovite Marije Jurić u Švicarskoj za novinarku ili za profesoricu, majka je to spriječila želeći da joj kći bude poslušna udavača. Mia Krajcar odigrala je ulogu Zagorke, a na igru je pozvala i Mirtu Zečević, koja se skladno snašla u ulozi Josipe Jurić rođene Domini, Zagorkine majke.

„Ponekad se doslovce plašim svoje partnerice kad smo na sceni“, kazala je Mia Krajcar o svojoj, Mirti Zečević. No prava je istina da obje idu do kraja, do sama ruba glumačke provalije, do točke s koje nema povratka.

Iako su od djetinjstva Zagorka i majka bile u svojevrsnu prikrivenom i otvorenom ratu, naposljetku je njihov odnos eksplodirao i posve se razotkrio na pokopu Zagorkine mlađe sestre Dragice u Krapini, 16. studenog 1897. Početak je predstave samo rođenje Zagorke 2. ožujka 1873. u kuriji Negovec, o čemu vižljasta Mia Krajcar pripovijeda i u trenu mijenja dob uloge koju igra. U jednom je času petogodišnja djevojčica, sekundu potom odrasla žena koja odlučno odbija slijediti put poželjne udavače i odlučuje biti snažnom aktivisticom. Odmah potom ona je zavezana za stolac, jer je majka kažnjava za kršenje bontona i (malo)građanskih normi u koje vjeruje.
„Mislim da njezina majka nije bila psihički posve zdrava osoba, iako je za ono doba možda takvo ponašanje roditelja bilo prihvatljivije no danas“, kazala je Mia Krajcar o Zagorkinoj majci.

Ta glumica putnica, koja kao „slobodna umjetnica“ živi slobodu kao kruh sa sedam kora. Ove je godine čak za dvije uloge nominirana za Nagradu Hrvatskoga glumišta. Svojim je naporima priskrbila nominaciju za glavnu žensku ulogu i Mirti Zečević u predstavi Kakva majka, takva kći. Srčani je borac jer je cijele ove godine glumila mladu Majku Terezu u predstavi Centra za kulturu Trešnjevka i udruge Dom Svetica u tami, zajedno s Kostadinkom Velkovskom. Često glumi u Puli, Scena Gorica je također voli... Svi njezini napori da ukaže na sebe kao na vrsnu i neiskorištenu glumicu, što je urodilo i međunarodnom nagradom za Majku Terezu u Prištini, nailaze na šutnju kazališnih ravnatelja, koji je ne pozivaju u svoje ansamble i pod svoje okrilje. Osim što je višestruko glumački darovita i školovana, ona i odlično pjeva, tako da bi se onako vretenasta tijela i vrućeg oka čak i u brodvejskom mjuziklu snašla kao kod kuće.

Jasmin Novljaković se kao redatelj zatekao doslovce u nebranu grožđu jer je s trima ženama (Franom Marijom Vranković, Mijom Krajcar i Mirtom Zečević) trebao progovoriti o problemu majke i kćeri, a o tome muškarci baš i ne znaju mnogo. Ne sumnjamo da su mu glumice srčano asistirale, ali Novljaković kao poljski đak sigurno vlada sivim i tamnim tonovima svojih predstava, no zrnce vedrine, kako bi Ujević rekao „kristalnu kocku vedrine“, nikada ne traži niti uklapa u svoje predstave. Da bi nešto bilo crno, mora pokraj biti barem bijela točkica i nadamo se da će Jasmin krenuti u tom smjeru, čime će postići živost i životnost u predstavama i unijeti u njih osim Thanatosa i sveprisutan Eros.

Iako je službeno premijera predstave bila 29. studenog u Maloj dvorani Lisinski, predstava Kakva majka, takva kći svoj je život i rođenje pronašla u Centru za kulturu Trešnjevka još u srpnju 2017, gdje je pripremljena i gdje je s velikim uspjehom odigrana na otvorenoj ljetnoj pozornici. CKT je mjesto gdje nastaju ne samo predstave nego i kazališta, jer upravo Kazalište Smješko već od 1994. djeluje, stvara i igra svoje predstave uz pomoć Centra za kulturu Trešnjevka, kao i nekoliko drugih skupina za odrasle i djecu. Tako Zagreb skrbi za svoje slobodne umjetnike, da ne ostanu slobodni i od honorara i od uloga i od kazališta.

Kakva majka, takva kći plovila je na Brodu kulture, igrala na ljetnoj i „pravoj“ pozornici, to je predstava koja je sva satkana od sitnog tkanja koje su istkale dvije glumice i koja će svakome roditelju i djetetu objasniti ono što se drukčije ne da iskazati, već samo kazalištem. Dakle, sami oblikujemo svoje (društvene) uloge, ali za to nam trebaju i pomagači. Ova predstava dokazuje kako nam roditelji ne mogu biti izgovor za ono što smo postali, jer Zagorka nije bila kao njezina majka!

Vijenac 620

620 - 7. prosinca 2017. | Arhiva

Klikni za povratak