S KOMEMORACIJE SLOBODANU PRALJKU U SUNJI
|
Dan nakon tragične smrti generala Slobodana Praljka, 30. studenog u Sunji, pitomom mjestu sisačke Posavine, u kojemu je general započeo svoj ratni put, generalovi suborci oprostili se od svoga „drugog oca“. Komemoraciju su organizirali UHDDR općine Sunja, HVIDRA općine Sunja i Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije. Dostojanstveno, skrušeno, bez povišenih i politički obojenih tonova, bez medijske pompe i prisutnosti TV-kamera, brojni Sunjani oprostili su se od svoga omiljenog ratnog zapovjednika, jednoga od najzaslužnijih za uspješnu obranu od velikosrpske agresije kako same Sunje, tako i širega sisačkog područja.
Najprije su predstavnici braniteljskih i policijskih postrojbi i udruga proizašlih iz Domovinskog rata te predstavnici lokalne zajednice zapalili svijeće i položili vijence u središtu mjesta ispred spomenika kralju Tomislavu. Nakon toga su se izaslanici pridružili ostalim građanima okupljenima u Dvorani Sven Lasta, nazvanoj po još jednom legendarnom branitelju Sunje, pripadniku tzv. Umjetničke satnije HV-a. Komemoracija je započela intoniranjem hrvatske himne i minutom šutnje za pokojnoga generala, nakon čega je prisutne u ulozi domaćina pozdravio Ivica Kozarić, zamjenik načelnika Općine Sunja.
Riječ je predao umirovljenom pukovniku HV-a Darku Pavlaku. On se usmjerio na prijateljsku i ljudsku stranu odnosa s pokojnim generalom. Istaknuo je kako je prilikom upoznavanja bio skeptičan prema neobičnoj pojavi Slobodana Praljka, lišena vojnog iskustva i znanja. Također se prisjetio tadašnjih riječi umirovljenog brigadira HV-a Žarka Peše, prvog zapovjednika obrane Sunje: „Ne dolazi ti svaki dan u Sunju čovjek koji ima tri fakulteta, koji govori strane jezike.“ Pavlak je rekao i kako Praljak u Sunju nije došao samo sa šmajserom nego je donio i knjige, kao i da je na inzistiranje Žarka Peše odmah razvrstan u Zapovjedništvo.
Sljedeći je za govornicu stao Ivo Klarić, zapovjednik 4. satnije 82. samostalnog sunjskog bataljuna, čovjek koji je sa suprugom u to vrijeme prvi primio generala. „Taj dan kad je došao u Sunju, odmah je došao iz Zapovjedništva sa zapovjednikom Pešom k meni i rekao da kreće od Bobovca u obilazak crte“, ustvrdio je Klarić i dodao: „Tražio je od mene da idemo u nešto novo, da se ide na postrojavanje, dizanje barjaka, predavanje prijavka, sve je on to postrojio. Kasnije, odmah nakon toga krenuo je na utvrđivanje crte bojišnice, uređenje bunkera, pojačavanje, a mi smo takvi bili, znate i sami… dijelovi uniforme su bili gornji dio, dolje su bile traperice.“ Klarić se također prisjetio kako je general Praljak Sunjanima ostao privržen i godinama poslije, kada je posjetio njihove ranjenike i obišao prvu crtu bojišnice kod Hrvatske Kostajnice nakon okončanja operacije Oluja, ali i tužne epizode kada je on osobno u društvu drugih suboraca iz Sunje ispratio generala u zračnoj luci prije odlaska u Haag.
Posebno emotivan u govoru bio je Kruno Cavrić, za kojega su ostali suborci rekli kako je bio „Praljkov miljenik“. Cavrić je naglasio: „Veličine mnogih ljudi nismo svjesni dok nas ne napuste, ali Praljak pripada u drugu kategoriju. Njegove veličine svi su bili svjesni za njegova života. Kad je stigao u Sunju početkom rujna ‘91, iskreno, bio mi je pomalo smiješan. Onako velik, obučen u nekakvu planinsko-lovačku odjeću, šeširić s perom, čarape do koljena… ali bio je izrazito inteligentan i dobronamjeran, dobri div, dobri veliki čovjek. U onom ratnom tempu, gdje nije bilo mjesta ni vremena za igre bilo koje vrste ni kalkulacije, Praljak je, baš kao i svi mi, jednostavno morao pokazati svoje pravo lice. I pokazao nam je. Pokazao nam je da je iskren, pošten, odlučan, hrabar; pokazao nam je da je moralan i nadasve častan čovjek. Mi smo ga slijedili bez imalo sumnje i zadrške. Bio je naš zapovjednik, uzor, suborac, bio je naš drugi otac i bio je naš najbolji prijatelj. Njegovim odlaskom mi smo izgubili, ali vjerujte, nebo je dobilo. To je general Slobodan Praljak.“
Na sličnom je tragu zborio i posljednji govornik, Ivan Šestanović, predsjednik HVIDRA-e općine Sunja: „Mogu samo reći da je Slobodan Praljak prema nama Sunjanima bio posebno emotivan, jer mi smo tu imali svoje obitelji. Zato nas je poštivao jako. Uvijek je išao od jedne linije do druge, gledao gdje šta fali, gdje šta nedostaje. Neki naši ljudi nisu shvaćali, a on je rekao: tko se neće dobro utvrditi, ja ću ga srediti!“
Na kraju se prisutnima obratio vlč. Ivan Faletar usporedivši žrtvu i posljednju izjavu negacije krivnje generala Praljka s izjavom blaženog kardinala Stepinca prilikom njegova završnog obraćanja u sudnici. Uslijedila je molitva za genarala Praljka.
Klikni za povratak