Hrvatska glazba i nešto austrijske

Glazbena tribina Opatija (GTO), manifestacija koja je ove godine već 54. put okupila za suvremenu hrvatsku glazbu zainteresirane djelatnike, skladatelje, interprete, muzikologe, glazbene pisce, studente glazbe i medijske stručnjake, a čiji je nositelj Hrvatsko društvo skladatelja, održana je od 9. do 12. studenog u organizaciji Cantusa. Četverodnevno druženje događalo se prema ustaljenoj praksi tog jesenskog okupljanja uglavnom istomišljenika, većinom pristiglih iz Zagreba, koji su se u privlačnim prostorima hotela Kvarner družili i svakodnevno na nekoliko koncertnih termina slušali novovjeku glazbu i poneku praizvedbu djela pretežno  hrvatskih skladatelja. Kažem pretežno, jer je novoizabranom umjetničkom voditelju Tribine, skladatelju Tiboru Sziroviczi, uspjelo ostvariti i suradnju s austrijskim kolegama pa su na nekoliko termina nastupili i austrijski glazbenici i izveli izbor djela nastalih većinom u bečkim skladateljskim radionicama.

Posebna je novost bila većna početku, naime, 54. GTO započela je u prostranoj dvorani u travnju ove godine otvorenu velebnomopatijskom Kulturno-turističkom centru Gervais i moguće je razumjeti ponos gradonačelnika Ive Dujmića koji je pozdravljajući goste istaknuo važnost nove „kuće kulture“ kao mjesta koje svojim dvoranama i foajeima otvara velike mogućnosti za budući razvoj Opatije kao središta kulturnih, umjetničkih, kongresnih i drugih događanja. Nastupu Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem bugarskog dirigenta Diana Tchobanova prethodilo je uručivanje godišnjih nagrada HDS-a, a na programu su bila djela „obljetničara“, P. P. M. C. – Pater Perotinus milenium celebrat Ive Josipovića (1957), Modri val, Olje Jelaska (1967), Koncert za violinu i orkestar u A sa solistom Martinom Draušnikom Željka Brkanovića (1937), praizvedba narudžbe 54.GTO Suze svetog Lovre, Zorana Juranića (1947) i Preobrazbe Dubravka Detonija (1937). Zahvaljujući koncentriranosti i velikom angažmanu dirigenta i orkestra sve su skladbe, uglavnom simfonijske pjesme, zazvučale u punom sjaju autorskih rukopisa. Svakako je Juranićevo novo djelo pažljivim tretmanom instrumentarija, formalnim skladom uravnoteženih cjelina i promišljenim ulančavanjem fragmenata svojevrsnogatonskog slikanja vrijedan doprinos suvremenom repertoaru, ali kada najmlađa predstavnica smjelim prepuštanjem impresionističkim uzorima svojim djelom zagledava u „prošlost“, a najstarije djelo, Detonijeve Preobrazbe iz 1963. podsjećaju na angažman veterana izrazito naprednih shvaćanja i zvukovnih eskapada, otvaraju se mnoga pitanja „suvremenosti“ pa i „modernosti“ glazbe 20. i 21. stoljeća. A takva su se pitanja postavljala tijekom cijele Tribine. Jer na repertoaru manjih i većih sastava našle su se partiture skladatelja koji svi pripadaju generacijama akademski obrazovanih polaznika pretežno zagrebačke Muzičke akademije, koji činjenicom pristupanja profesiji navješćuju želju za profesionalno utemeljenim radom na području glazbe koju zovemo klasičnom ili pak ozbiljnom. Ipak, nerijetko se dobiva dojam kako je današnjim skladateljima upravo uteg svega što je u europskoj glazbenoj tvorbi bilo prije njih itekako težak i nalaženje nekih novih rješenja često nedokučivo.

Koncerti komornih sastava u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, njih tri i još dva programa u istom lijepom prostoru s komornim orkestrima, Ansamblom Cantus iz Zagreba koji vodi njegov utemeljitelj Berislav Šipuš i ansamblom  Im Zeitfluss iz Graza, kojemu je na čelu hrvatski dirigent Edo Mičić, predstavili su veliki broj djela i sva dakako nije moguće niti nabrojiti. Kako je hrvatska suvremena glazba ove godine bogata „obljetničarima“, bilo je logično da bude zastupljen i skladatelj Davorin Kempf u povodu svoga 70. rođendana pa je taj „zadatak“ odrađen uključivanjem njegovih Četiriju stavaka za klarinet i klavir, sadržajno vrlo kompleksne skladbe koja odaje trajnu Kempfovu „ozbiljnost“  u odnosu na oblikovanje, tematsku i harmonijsku složenost postupaka i visoko profesionalno poštenje kojim glazbenicima daje na „korištenje“ partiture s naglašenim virtuoznim zahtjevima. Klarinetist Bruno Philips i pijanist Ivan Batoš svojom su interpretacijom doista odali počast autoru. Uopće, glazbenici Alina Gubajdulina, violina, Ana Batinica, flauta, Lorelei Dowling, fagot, Gordan Tudor, saksofon i Aleksandar Jakopanec, viola, nadasve zdušno su izveli sva povjerena im djela te su tako skladbe Dubravka Palanovića i Berislava Šipuša uz praizvedeno djelo Pyramid-A, za alt saksofon i elektroniku Tibora Szirovicze odslušana sa zadovoljstvom. Međutim, u pogledu skladateljskih dometa manje su zadovoljstvo pružili Burkhard Stangl, Pierluigi Billone i Matthias Kranebitter. Ako se u obzir uzmu akustički doživljaji,  ugodno je bilo slušati zanimljivi spoj violončela i harmonike koji su u Duu Arcord predstavili Ana Topalović, violončelo, i Nikola Djorić, harmonika, s izborom skladbi hrvatskih i austrijskih autora.