Eldorado za ljubitelje jazza

Vrijedne donacije umjetnika, slikara, kipara, fotografa ili drugih kolekcionara vrijednih zbirki stvorenih tijekom njihovih života, ostavljenih svojoj državi ili gradu, sastavni su, ili bi barem trebali biti, dio kulture pojedinih zemalja. Slijedom toga o njihovu smještaju i pohrani skrbe kulturne institucije pojedinih gradova ili država. Tako je s nekim donacijama i u Hrvatskoj, s iznimkom pronalaženja prostora i brige za fonografske zbirke i ostavštine. Višegodišnji trud i nastojanja zagrebačkih inženjera Veljka Lipovščaka i pokojnog Ivice Stamaća da se i u tom segmentu kulture pronađe rješenje nisu dosad urodili plodom. Pojedinci, sakupljači entuzijasti, a ima ih u nas, svoje nerijetko bogate i vrijedne fonokolekcije nemaju komu predati odnosno ostaviti, osim ako se ne odluče darovati ih nekoj instituciji u inozemstvu koja bi ih prihvatila i o njima se brinula.

Što se tiče jazza u nekim europskim državama postoje institucije vezane ponajviše uz sveučilišta, što nije pravilo, koje skrbe o takvim donacijama, ponajprije bogatim kolekcijama gramofonskih ploča i vrpci, tiskovinama, plakatima i članacima, pa je tako u ovoj rubrici već bilo riječi o jazz-arhivu u njemačkom gradu Eisenachu. Takve institucije i odgovarajući jazz-arhivi postoje već godinama u Dortmundu, posvećene samo modernom jazzu, u Grazu koji djeluje u sklopu visoke škole za jazz, inače dobro poznate i našim džezistima koji su tamo studirali te napose bogati i možda najpoznatiji europski jazz-arhiv u talijanskom gradu Sieni.

Siena, turistički grad s nešto više od pedeset tisuća stanovnika u provinciji Toskani, sjedište je istoimene provincije, jedan je od najstarijih gradova u Italiji, povijest kojeg se bilježi još od vremena Etruščana. Karakteriziraju ga tradicija i ljepota arhitekture priznate i od UNESCO-a, prilično okrutne konjske utrke, čuveni Palio, koje se na glavnom trgu održavaju dvaput godišnje, i jamačno najopsežniji jazz-arhiv u Europi, koji nosi ime jednog od najpoznatijih talijanskih eksperata za jazz, pokojnog Arriga Pollila. Arrigo Polillo Center For Jazz Studies na taj se način odužuje svom prvom donatoru, velikom ljubitelju jazza i stručnjaku koji sam nije bio jazz-glazbenik, a uz ostale je aktivnosti još 1946. s Gian-Carlom Testonijem pokrenuo vodeći talijanski jazz-časopis Musica Jazz. Taj je časopis duge tradicije izlaženja kao jedina relevantna strana jazz-tiskovina dostupan još i danas na našim kioscima. Nakon smrti prvoga donatora Polilla, poznata i po svojem, uvijek istom, odgovoru novinarima na pitanja o svom jazz-favoritu, a to je bubnjar Grasella Oliphant, obogaćivanju jazz-arhiva u Sieni Polillu su se pridružili poslije i brojni drugi talijanski jazz-stručnjaci i glazbenici poput Giuseppea Barazzette, Giana Carla Roncaglia, Marija Schiana, da spomenemo samo neke, koji su na ovaj ili onaj način bili nekad usko povezani s nama. Od godine 1998. direktor je i voditelj Centra za jazz-studije Arrigo Pollilo diskograf, jazz-pisac i prezenter Francesco Martinelli, dok su za svakodnevne aktivnosti tog bogatog i velikog Centra odgovorni Claudio Palagini i Massimo Biliorsi, a uz njih djeluje i pozamašan broj suradnika. Bogato opremljen Centar lociran je u cijelom prizemlju velike zgrade institucije Siena Jazz Foundation Building. Ima na raspolaganju tri velike prostorije, knjižnicu, zvučni arhiv i ured arhiva. Visoki svodovi omogućuju okomite police za velik broj eksponata te akustičnu učionicu, slušaonicu za pedesetak posjetitelja.

Zbirka jazz-eksponata impresivna je i uključuje nosače zvuka od onih najstarijih zabilježenih na tuljcima odnosno cilindrima preko zamašne kolekcije takozvanih „tvrdih“ jazz-ploča na 78 okretaja, snimljenih pretežito u talijansko-europskoj produkciji s američkim jazz-sadržajima, potom tu su microgroove-ploče snimljene na 45 okretaja, takozvane extended play-ploče, te long-play-ploče na 33,3 okretaja, sve do danas uobičajenih laserskih CD-diskova. Tu su još kasete s DAT i DVD formatima te najmoderniji MP nosači zvuka. Uprava institucije pobrinula se da se svaki od spomenutih formata može poslušati s danas najmodernijim postojećim uređajima za reprodukciju. Tako se primjerice analogne ploče mogu slušati s pomoću digitalizatora uključujući gramofone Lin Sondek za reprodukciju LP-ploča s glavama Garrard 401 – SME/Shure za ploče od 78 okretaja s pretpojačalom i s mogućnošću ekvalizacije Elberg MD12. Za slušanje kaseta na raspolaganju je Nakamichi Dragon te DAT snimač, potom tu je uređaj za projekcije filmova i još niz tehničkih pomagala, a na raspolaganju su i dva kompjutera.

Od bogate kolekcije tiskovina, jazz-časopisa i knjiga valja spomenuti i posve digitaliziranu zbirku svih dosad izašlih brojeva časopisa Musica Jazz dostupnih pod šifrom Musica E-Jazz. U suradnji s novinarom i jazz-fotografom Carlom Verrijem u sklopu je centra i višegodišnji arhiv autentičnih fotografija jazz-glazbenika, promotora, novinara koji prate jazz, vlasnika jazz-klubova kao i više od sto snimljenih intervjua, uključivši i one pokojnog organizatora i promotora jazz-festivala u Bologni poznatog Alberta Albertija. Brojne fotografije i ilustracije sad već 72-godišnjeg izlaženja magazina Musica Jazz, također su na raspolaganju.

Na kraju vrijedi spomenuti da je Centar Arrigo Pollilo izdao i impozantnu monografiju s detaljima, podacima i fotografijama svoga dugog postojanja te da u sklopu svojih nastojanja posjeduje i vlastitu diskografsku produkciju u kojoj se ističe CD Abstrutions Siena Jazz Big Banda, koji sastavom podsjeća na nekad planetarno popularan jazz-orkestar Stana Kentona sa šest truba, pet trombona, sedam saksofona, gitarom i ritam-sekcijom. Tu su razumljivo produkcije i drugih talijanskih sastava i njihovih stranih gostiju. Arhiv u Sieni svakako je eldorado za sve koji se žele upoznati s glazbenim fenomenom jazza.