Snažan plesni Macbeth

Mračan, snažan i ogoljen bio je plesni Macbeth, prva ovosezonska premijera riječkog Baleta HNK Ivana pl. Zajca, u koreografiji Maše Kolar, ujedno nove ravnateljice riječkoga Baleta.

Macbeth je nastao prema motivima istoimene tragedije Williama Shakespearea, na originalnu glazbu Višeslava Laboša i Tene Novak Vincek, a dramaturšku obradu potpisuje asistentica koreografkinje Maja Marjančić.

Shakespeareov Macbeth stoji po važnosti odmah uz Romea i Juliju, ali je mističniji i kobniji. Od početka njegova uprizorenja kruži mit o ukletosti izvedbe, pa je pamtljivo uspješnih izvedaba malo. A plesnih izvedbi toga djela u cijelosti dosad nije bilo na ovakav način, pa je riječka izvedba praktički i premijera baletnog uprizorenja Macbetha. Dramska radnja pretočena je u ples i pokret, tako da je dio priče vjerno ispričan, dio je promijenjen, a ponešto je ostalo neispričano, no u zajedništvu sa scenografijom i suvremenim plesnim izrazom priča je postala jasna i prepoznatljiva, oblikovana i sadržajna.

Sjedili smo čekajući početak u gledalištu s pitanjem može li se Shakespeareov Macbeth zorno i jasno iskazati suvremenim plesnim pokretom. I nakon sat vremena dobili smo odgovor – da, naravno da može. Još snažnije, još efektnije, još tamnije. Koreografski dovedeno do vrhunca tjelesnog iskaza, svaki je pokret torza, ruku, nogu, izraza lica jasno pričao krvavu priču. Oholosti, zla, moći, samoljublja, neobuzdane ljubavne strasti ogrnute željom vladanja. Slike smaknuća, ubojstava, slike vještičjega zlog plesnog čaranja, slike nemoći u moći, mučnih preispitivanja i ludila. Jer treba se znati nositi sa svojim odlukama i biti uvjeren da su ispravne, ako imaš tron i žezlo.

Autorskoj glazbi sastavljenoj kroz devet brojeva koje izvodi komorni sastav (violine, violončelo, bas-gitara, drvene i metalne udaraljke i elektronika), a koja je pratila sjajnu plesnu igru, nedostajalo je kompaktnijega, zbijenijeg, čvršćeg zvuka. Autor glazbe kaže da se ponajviše oslanjao na tzv. ranu glazbu i njezine aplikacije posljednjih pedesetak godina, ali još više na mističnu atmosferu „mračnoga srednjeg vijeka“, koji se razvojem partiture prelijeva u glasnoću elektroničke glazbe, no nedovoljno snažno kako bi podcrtao dramaturške vriskove priče. I dizajn svjetla Dalibora Fugošića izostavlja u napetim trenucima drame tako prijeko potreban kratak bljesak snopa crvenoga svjetla, no scenografija šahovske crno-bijele ploče zorno je dočarala igru života u kojem smo malo kraljevi, a malo pijuni i treba biti majstor, pa znati povući pravi životni potez.

Naslovnu ulogu plesao je izvrsni Ali Tabbouch, u ulozi Lady Macbeth bila je sjajna Ksenija Duran Krutova, a tri savršeno uvježbane vještice utjelovile su Nika Lilek, Laura Orlić i Marta Voinea Čavrak. Bio je to snažan, šokantan sukus zla i krvi, plesni Macbeth ispričan kirurški precizno, poetski emotivno, slikarski impresivno.