Senzualne arije

Ovosezonski ciklus Arioso Dvorane Lisinski otvorila je bugarska sopranistica Sonya Yoncheva (1981), jedna od trenutačnih svjetskih opernih zvijezda u usponu. U rodnom Plovdivu diplomirala je glasovir i pjevanje. Nastupila je sa zanimljivim, profinjenim programom arija iz Massenetovih i Puccinijevih opera, a Zagrebačkom filharmijom dirigirao je njezin suprug, odličan venezuelanski dirigent sugestivna pokreta i ruke Domingo Hindoyan.

Izvještavajući o sličnim koncertima, kako bih čitateljima približio kontekst, obično pogledam službene mrežne stranice umjetnika i njihove nastupe prije i poslije zagrebačkog. Tako se može vidjeti da je Sonya Yoncheva od početka ove godine pjevala Traviatu u Metropolitanu i Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, Mimi u Scali i Elizabetu u Don Carlosu u Pariškoj operi, a u nastavku sezone očekuju je predstave La Bohème u Parizu te prvi nastupi u ulogama Puccinijeve Tosce i Verdijeve Luise Miller u Metu te Bellinijeve Imogene u Gusaru, u Scali. Pored toga, nastavlja s turnejama dvaju koncertnih programa, spomenutih arija iz Massenetovih i Puccinijevih opera te s programom ulomaka iz Verdijevih opera što ga dijeli s bratom, tenorom Marinom Yonchevom.

Ipak, u kalendaru njezinih nastupa nema Zagreba. Propust ili slučajnost? Može biti i i jedno ili drugo, a može biti i treće, a to treće govori o stvarnom značenju i mjestu glazbenoga Zagreba u današnjemu glazbenom svijetu. Ima već dosta primjera, nemojmo se zavaravati, da svjetski pjevači dolaze na koncerte ili su nastupali u HNK-u usput, u prolazu ili su im, najčešće, nastupi kod nas služili kao pokusi za neke druge, važnije nastupe. Može to biti u redu, uvjeti su angažiranja povoljniji, ali samim umjetnicima i njihovim karijerama toponim Zagreba, nažalost, malo znači. Nama bi svakako trebalo značiti do promislimo gdje smo doista i što doista glazbenom svijetu znače pojedini nastupi, manifestacije i gostovanja naših glazbenika u inozemstvu s kojima se, sami za sebe i doma, često toliko busamo u prsa.

Bez obzira na ovu zamjerku, Sonya Yoncheva šarmirala je zagrebačku publiku i nižepotpisanog, oduševila glasom, pjevanjem, svekolikim nastupom u minucioznoj suradnji s dirigentom i Filharmoničarima. Prvi dio programa ispunile su senzualne arije iz Messenetovih opera, okupane njegovim osebujnim harmonijskim sklopovima: čeznutljiva arija Salome iz Herodijade, mračna tužaljka Himene iz Cida i blazirana arija Taide iz istoimene opere, u kojoj ona muči svoju dušu problemom prolazne mladosti. Svakoj je ariji, uključujući i ariju Micaële iz Bizetove Carmen, Sonya Yoncheva dala odgovarajući karakter u interpretaciji, iskazujući raskošnim glasovnim preljevima nepresušnu Messenetovu melodiku. Njezin bogat, taman glas, po tipu sličan glasu Ane Netrebko, još je lirskog obilježja pa lirskim ulogama poput Mimi u La Bohème daje dodatnu milozvučnu vrijednost, osobito u finom, mirnom tempu u kojemu je izvela tu ariju.

U drugom dijelu programa, naime, nastavila je s Puccinijevim arijama: uz Mimi, arijom Anne iz opere Vile, arijom Madame Butterfly i arijom Laurette iz Giannija Schicchija u dodatku. Našla se tu i arija iz Verdijeve Luise Miller, koju, hm, hm, nije loše još jednom isprobati prije Meta, a i nama dati priliku da čujemo isto ono što će čuti njujorška publika. Živahnu stranu pokazala nam je Sonya Yoncheva u dodatku, ariji o Parizu iz operete Stotinu djevica Charlesa Lecocqa s njezina CD-a Paris, mon amour.