Kritika intelektualne elite

Peter Buwalda (rođen u Bruxellesu 1971) nizozemski je novinar i bivši urednik u nekoliko medijskih kuća te osnivač književno-glazbenog magazina Wah-Wah. Avenija Bonita njegov je debitantski roman, izvorno objavljen 2010. Roman je ušao u uži izbor za čak dvanaest književnih nagrada, a osvojio ih je pet (Academica Prize, Selexyz Debut Prize, Tzum Prize, Anton Wachter Prize i Leesclubboek van het jaar) te je preveden na sedam jezika.

Avenija Bonita satirički je obiteljski roman s kriminalističkim podzapletom, dinamična romaneskna proza u kojoj se autor nemilosrdno poigrava članovima disfunkcionalne obitelji koja na stranicama Buwaldina štiva proživljava, ali i drugima uzrokuje, različite nedaće i brojne traume: preljub, razvod, emigracija, ubojstvo, ludilo, samoubojstvo tek su neke od posljedica postupaka triju glavnih aktera priče. Središnji je protagonist Siem Sigerius, nekadašnji prvak u džudu, a sada sredovječni sveučilišni rektor, matematički genij i svojevrsna intelektualna zvijezda u Nizozemskoj, koji, na vrhuncu krize srednjih godina, u mraku svoje sobe svakodnevno potajno uživa u pornografiji, sve dok u glavnoj akterici svojih omiljenih pornouradaka ne prepozna vlastitu pastorku Joni. Uskoro saznaje da važnu ulogu u tome igra Jonin ljubavnik Aaron, fotograf obolio od shizofrenije, a kao važan dodatak dramatičnosti i nepredvidljivosti fabule pojavljuje se i profesorov, zbog brutalna ubojstva osuđen sin iz prvoga braka. Kako će se, i hoće li se uopće, iz svojih brojnih nevolja iskobeljati matematički genij, i koje će sve nedaće pritom on drugima prouzročiti te na koje će različite urnebesne i neočekivane načine brojni skandali utjecati na njegov život i političku ambiciju, u ostvarenje koje je uložio mnogo truda, čitatelj otkriva na dugom, crnim humorom i različitim kontroverzijama ispunjenom putu do zadnje stranice ovoga nepredvidljivog, drskog i provokativnog romana.

Roman je to prepun različitim strastima i porocima opsjednutih likova čiji se životni putovi na neočekivane načine isprepleću i pritom tvore romanesknu slagalicu ispunjenu kriminalom, eksplicitnom erotikom i neočekivanim fabularnim preokretima. Buwalda je najdojmljiviji u plastičnome prikazu protagonista, u uvjerljivu dočaravanju motivacije njihovih postupaka – osobito u slučajevima kad oni izlaze iz okvira legalnosti ili moralnosti – i artikulaciji njihovih misaonih tokova. To je posebno uspješno kod lika Siema Sigeriusa, sveučilišnog rektora koji se suočava s okovima svojih principa, s okovima svojega društvenog položaja te s moralnim imperativima i ograničenjima svoje generacije, koji se suočava i s vlastitim licemjerjem – jer, kako osuđivati kćer koja se bavi pornografijom kad je on tu činjenicu otkrio kao korisnik pornografije?

Kvalitativne vrhunce roman doseže u autorovoj vještini iznevjerivanja očekivanja i uspješnom građenju napetosti te sarkastičnoj kritici dekadencije pripadnika srednje i visoke klase. Pritom se matematičko znanje protagonista i njegovo bavljenje „teorijom čvorova“ pokazuje mudro odabranim motivom, analognim s nepredvidivošću postupaka likova ove dinamične priče. No unatoč opširnosti (530 str.) romanu se ipak može prigovoriti zbog određenih manjkova (potpuno izostavljanje iz priče Jonine sestre Janis, s kojom ona odrasta i prisutna je u njezinu životu, ali je u romanu potpuno neprimjetna), ali i na prevelikoj količini analepsi, od kojih su mnoge nepotrebne i usporavaju tijek radnje. No sarkastičnost je Buwaldina pripovijedanja neodoljiva, a njegov roman svakom se novom stranicom pretvara u lucidan i uzbudljiv komentar suvremenoga svijeta, gdje konzumerizmom zaražene potrošače, različite i mnogobrojne klikom kompjuterskog miša dostupne atrakcije odvode na rub ponora, moralnoga, zakonskog, egzistencijalnog. Zadovoljenje svake zamislive potrebe i želje, sada i ovdje, bez čekanja i strpljenja, i bez obzira na cijenu, pa makar na račun vlastita ljudskog dostojanstva – presuda je koju Peter Buwalda u Aveniji Bonita izriče svima nama – globalnim žrtvama internetske ere i potrošačkog društva s početka 21. stoljeća.

Mijenjajući vremenske, prostorne i pripovjedne perspektive, uz vješto baratanje riječima te mnoštvo fabularnih atrakcija i neočekivanih obrata Peter Buwalda ispisuje hrabru vivisekciju modernoga svijeta i frenetična života, beskrupulozno se obračunavajući s karijerističkim grabežljivcima, snobovskom fakultetskom intelektualnom elitom i pohlepom pokretanom kapitalističkom globalnom hobotnicom koja internetom potpomognutim krakovima obaseže čitav planet, pretvarajući ljude u pokorne sljedbenike boga novca. Peter Buwalda oštar je kritičar dekadencije višega srednjeg staleža i intelektualne elite, ali se, unatoč frenetičnome ritmu, duhovitostima i dobro osmišljenim scenama nesvakidašnje priče, u pozadini ipak nazire moraliziranje i stanovita doza konzervativnosti, u smislu straha pred ubrzanim tehnološkim razvojem. No za provjeru takve „dijagnoze“ ipak nam valja sačekati njegova sljedeća djela.

U Peteru Buwaldi čitateljska je publika dobila nizozemsku mješavinu Jonathana Franzena, Irvinea Welsha i Philipa Rotha, pisca čije je polazište u hiperrealizmu, a odredište u hiperboli. On je autor sklon politički nekorektnu humoru, neobuzdanosti i pretjerivanju, ali uvijek s nekoliko osnovnih ciljeva na umu: da zabavi, nasmije i iznenadi, ali pritom i kritički ismije te drsko isprovocira, što mu je sve uspjelo u Aveniji Bonita – razigranom, maštovitom, drskom i vješto napisanu romanu-prvijencu.