Urnebesna pljačka banke

Njemačka kriminalistička komedija Četvorica protiv banke prekinula je desetogodišnju stanku u karijeri redatelja Wolfganga Petersena, stanku nastalu nakon neuspjeha filma Posejdon (2006), remakea glasovitoga filma katastrofe Posejdonova avantura (1972) Ronalda Neamea. Prošlogodišnji je Petersenov film ujedno prvi na njemačkom jeziku nakon izvanrednoga ratnog filma Podmornica (1981), a zanimljivo je da je film Četvorica protiv banke remake njegova televizijskoga filma nastala prije četrdesetak godina (1976) u ranom razdoblju stvaralaštva. Wolfgang Petersen aktivan je filmski autor pet desetljeća, a njegovo djelovanje na televiziji početkom 1970-ih urodilo je i igranofilmskim prvijencem Jedan od nas dvojice (1976). U tome razdoblju bilježimo i filmove Posljedica (1977) s temom homoseksualnosti protagonista te psihološki triler Crno bijelo kao dan i noć (1978), prvi rad poznat i izvan njemačkih granica. No upravo ga je Podmornica uvrstila u red uglednih redatelja. Dapače, priskrbila mu je nominacije za Oscar u kategorijama najboljega redatelja i adaptiranoga scenarija. Osamdeseto su Petersenovo prijelazno razdoblje, desetljeće poslije etablirao se i u Hollywoodu filmovima Na vatrenoj liniji (1993) i Air Force One (1997). Usprkos veličini i razmjernoj kvaliteti naslova poput Oluja svih oluja (2000) i Troja (2004) sunovrat Posejdona pomaknuo ga je iz žarišta matice holivudske industrije.

Četvorica protiv banke adaptacija je književnoga izvornika The Nixon Recession Caper Ralpha Maloneyja. Dok je televizijska prilagodba podrazumijevala i kontekst razdoblja, suvremena filmska motive izvornika prenosi u današnje vrijeme. No srž joj ostaje ista, jer četvorica muškaraca kojima financijski našteti banka odluče se osvetiti. Ta je središnja skupina u početku međusobno nepovezana, a sačinjavaju je glumac Peter (Jan Josef Liefers), boksač Chris (Til Schweiger), reklamni agent Max (Matthias Schweighöfer) i neuspješni bankovni službenik Tobias (Michael Herbig). Njihova je osveta usmjerena prema vlasniku banke Schumacheru (Thomas Heinze), autoritarnom pojedincu koji ne mari ni za koga. Žanrovski gledano, film se odnosi prema kriminalističkoj temi velike pljačke pa je narativna struktura organizirana prema tome modelu. Odnosno, nakon što su protagonisti oštećeni, slijedi priprema pljačke banke, zatim sama pljačka, a naposljetku i njezine posljedice. Takav postupak dakako uključuje i predstavnike zakona predvođene istražiteljicom Elisabeth Zollner (Antje Traue), a sužavanje egzistencijalnoga prostora junaka dovodi do niza obrata. I ako u kontekstu ponajviše uočavamo ugroženost običnih ljudi pred žrvnjem korporativnoga kapitala, njegovu težinu svakako ublažava prožetost humorom. Zanimljivo je da se scenarist Tripper Clancy u suglasju s Petersonom oslanja o klasične modele komedije temeljene na preklapanju karaktera i situacije, ne naglašavajući gegove.

Desetogodišnja stanka nije naštetila redateljskim sposobnostima Wolfganga Petersena. Dapače, odmaknut od visokoproračunskih zahtjeva kakvi su krasili Troju ili pak Posejdona, filmski veteran režira opušteno, sa tek jednom neprimjerenom sekvencijom i završnom scenom koja ne doseže prije postignut intenzitet. Snimateljski rad Daniela Gottschalka dosljedan je u oslikavanju radnje, a montaža Petera R. Adama prijelomna u dinamičnoj strukturi Četvorice protiv banke. Petersen je raspolagao raspoloženim glumačkim postavom, u kojem ipak ponajviše postižu Til Schweiger, Matthias Schweighöfer i Antje Traue. Schweiger vrlo dosljedno tumači boksača na zalazu karijere, ne sežući ni u jednoj sceni u puki manirizam. Iako Schweighöfer mjestimice naglašava svoju izvedbu, njegov je učinak sasvim primjeren liku koji tumači, a Zollnerova uspješno personificira lik koji iza učinkovitoga profesionalnoga djelovanja skriva i osobnu osamljenost i potrebu za partnerom. Naposljetku, film Četvorica protiv banke iskusnoga redatelja Wolfganga Petersena tipično je ostvarenje srednje struje, kojem možda nedostaje iskričavosti, ali je daleko od rutinskoga, čemu ponajviše pomaže upravo redateljski nadzor. Punih pet desetljeća od početka karijere, Wolfgang Petersen se ovim filmom pokazao kao filmaš koji nije u razdoblju stvaralačke dekadencije. Dapače, zrelim ga redateljskim rukopisom visoke ekonomičnosti u kojem ne uočavamo zalihosnih segmenata možemo usporediti s još nekolicinom filmskih veterana koji su u posljednjih nekoliko godina ostvarili znatan kvalitativni iskorak, poput Clinta Eastwooda (Snajperist, Čudo s Hudsona), Ridleyja Scotta (Marsovac) ili Stevena Spielberga (Most špijuna). Ipak, kao što ni tijekom karijere usprkos zanatskom umijeću i nekoliko visokih postignuća (Podmornica, Na vatrenoj liniji, Air Force One) nije smatran vrhunskim autorom, tako je i Četvorica protiv banke film koplje ispod netom navedenih naslova Eastwooda, Scotta i Spielberga.