Vijenac 617

Glazba

Koncert Zagrebačke filharmonije u bečkom Musikvereinu, 16. listopada

Oduševili publiku

Domagoj Marić

Zagrebačka filharmonija vrstan je orkestar. Potvrđeno je to koncertom u bečkom Musikvereinu 16. listopada pod ravnanjem šefa dirigenta Davida Danzmayra, mladog Austrijanca koji je u zagrebački orkestar donio novu svježinu. Koncert u bečkom hramu glazbe za koji svjetska publika zna ponajprije po novogodišnjem koncertu treći je ove godine  u Austriji, nakon koncerta na Novu godinu u Salzburgu i onoga, održana u bečkom Konzerthausu potkraj ožujka u sklopu ciklusa Jeunesse. Salzburški je dirigent tim koncertima  ponosno pokazao rezultate rada s orkestrom na čijem je čelu već više od godine dana, i to od lagana programa kojim su Filharmoničari počeli godinu u Salzburgu, do velikih djela koncertnoga repertoara, kao što je Peta simfonija Čajkovskoga, u drugom dijelu ovog koncerta u Musikvereinu. Turneja u Austriji nastavljena je dan poslije u Klagenfurtu.

Prezentacija domaćega glazbenog stvaralaštva jedna je od temeljnih zadaća svakog nacionalnog orkestra, pa i Zagrebačke filharmonije. Poskočica iz Istarske suite Natka Devčića bio je sjajan izbor za početak, a odlična reakcija publike na hrvatski saltarello svjedoči da je bečka publika možda trebala poslušati i cijelu suitu. Istarska je ljestvica koncertu dala poseban ugođaj i uvela slušatelje u djela dvojice velikih skladatelja 19. stoljeća – Johannesa Brahmsa i Petra Iljiča Čajkovskog. Prvi dio koncerta donio je još Brahmsov Dvostruki koncert za violinu, violončelo i orkestar u a-molu, op. 102, s violinisticom Elisabeth Kropfitsch i violončelisticom Meehae Ryo u solo dionicama. Ipak, prilika orkestru da pokaže bogatstvo zvuka, a dirigentu razumijevanje složenoga simfonijskog sloga pružila se u drugom dijelu koncerta, na čijem je rasporedu bio jedan od najvećih dragulja slavenske glazbe -  Peta simfonija u e-molu, op. 64. Petra Iljiča Čajkovskog, nastala pet godina prije skladateljeve smrti, djelo na kojem se može proučavati cijela povijest glazbe 19. stoljeća, a zbog svoje kompleksnosti izvedba je ispit zrelosti dirigenata. Danzmayr i Zagrebačka filharmonija pokazali su da su uigran tim, koji se poznaje i međusobno osjeća, što im omogućuje da iznesu  izvedbene nijanse sudbinske glazbe kasnoga Čajkovskog. Treba posebno istaknuti interpretaciju  stavka Andante cantabile con alcuna licenza– Non Allegro, koji je Danzmayr hrabro izveo u sporijem tempu od uobičajenog, a valja dodati i treći stavak  Valse – Allegro moderato.

Četiri nastupa Zagrebačke filharmonije u godini u kojoj Hrvatska i Austrija obilježavaju Godinu kulture, potvrda su duboke isprepletenosti glazbene kulture i umjetnosti dviju država, od vremena kada je Filharmonija osnovana, do danas.

Vijenac 617

617 - 26. listopada 2017. | Arhiva

Klikni za povratak